Mikrogeophagus Ramirezi
Postojbina ove živopisne ribe je Južna Amerika (Venezuela, Columbia). Naraste do 7 cm., zahtijeva meku vodu, a ph je najbolje da bude između 6.5 do 7.2 , temperatura neka se kreće između 22 - 26 °C. Za vrijeme mrijesta polagano im treba povisiti temperaturu do 28°C. Ramirezi su svejedi - ja sam ih hranio sa živom artemijom, dafnijom, malim larvama insekata, krvavim crvima, fino usitnjenim goveđim srcem ili jetricom. Prilikom hranjenja riba sa jetricom pazite na količinu hrane koju dajete jer davanjem veće količine možete zagaditi vodu. Ja sam uvijek nastojao da meso koje sam odabrao ima što manje žilica. I normalno ova riba će prihvatiti i listiće.
Izrazito su seksualno diformni. Mužjak ima prve četiri kosti na leđnoj peraji duže nego ženka ( treća je izrazito duža), a i mužjak je obično veći od ženke. Ženka ima žarko crvenkast trbuh kad dostigne punu veličinu, a također joj se vide plave točkice unutar crne pjege na tijelu.
Kao i većina patuljastih ciklida, vole gusto zasađene akvarije s ponešto crvenkastih stijena i drva. Moje iskustvo sa njihovim razmnožavanjem bilo je i još uvijek jest, izrazito uspješno i prilično lako. Ikra je jako osjetljiva na bijelu plijesan tako da morate dobro dezinficirati akvarij u kojem mislite da vam ramsi bace ikru.
Počeo sam sa uzgojem ramireza tako da sam kupio izrazito mlado jato, koje sam nastanio u gusto zasađen akvarij od 200 litara. Jato se sastojalo od 25 komada tih prekrasnih riba. U akvariju su bili samo ramirezi i koridorasi . Temperatura je u početku bila 24 °C , i postepeno sam je podizao (u idućih deset dana) na 28 °C. Kroz taj period počeo sam ih intenzivno hraniti goveđim srcem ili krvavim crvima, a navečer bih im dao malo listića. U idućih mjesec dana uočio sam kako se parovi odvajaju. Odvojio sam šest parova koje sam postepeno izdvajao u 30 litarske akvarije. Mrijestne akvarije uređivao bi maksimalno jednostavno, postavio bi jednu umjetnu široko- lisnu biljku ili komad crvenkastog drva. U akvarij ne bi stavio substrat. Ramirezi će baciti ikru obično u zaklonjeni dio akvarija. Primijetio sam da su najsretniji bili kad bi im stavio komad drva, gdje bi oni mogli dobro sakriti mlađ kad se izleže. Obično leglo neće sadržavati više od 100 do 150 komada ikre, a ramirezi će se mrijestiti svakih 15-20 dana.
Mlađ će se obično izleći nakon tri do četiri dana, a isto toliko vremena treba proći dok mlađ ne propliva. Par se obično, čitavo to vrijeme, naizmjence mijenja u čuvanju mlađi. E sad, ovdje nastaje problem koji možete riješiti samo promatranjem. Ako mužjak, još za vrijeme dok mlađ ne propliva , otjera ženku u jedan ugao akvarija, tada morate odvojiti ženku. Jer u protivnom mužjak će ubiti ženku ili će ženka uspjeti pojesti mlađ. Ako to ne bude slučaj tada ostavite oba roditelja sa mlađi. Bitno je znati da mlađ treba roditelje u prvih 7 dana života. Ako se odvoji ženka, mužjak će preuzeti svu brigu o mladima. Prekrasan je prizor kad mlađ propliva i kad počne slijediti roditelje, oni će ih uzimati u usta i na taj način hraniti , a mlađ će se također hraniti sa njihovih tijela. Ja sam od trenutka kad mlađ propliva počeo sa hranjenjem artemijom, a dodao bi i malo infuzorija. Jedan par sam držao sa mladima skoro 15 dana i svaki od roditelja vodio je svoju skupinu po akvariju. Ujutro kad bi se upalilo svjetlo roditelji bi se najprije malo potukli a onda bi nastavili sa vođenjem svoje skupine.
Napokon, obično nakon sedam dana, kad odvojite roditelje mlađ već sama može jesti artemiju i hranite ih slično kao i skalare, tri do četiri puta dnevno. Počnite sa učestalom izmjenom vode, 1/4 svaki drugi dan. Neka temperatura vode bude stupanj niža od one u akvariju. Normalno, nastojte da ta voda ima isti pH kao i u akvariju. Mlađ sporije raste nego kod skalara, tako da morate osigurati veću količinu artemije. Prvih mjesec dana hranite ih artemijom, a nakon toga miješajte artemiju sa usitnjenom suhom hranom. Primijetio sam da ramsi najbolje rastu pri temperaturi 26 do 28 °C i pH 6,8 do 7,0. Nakon dva mjeseca mlađ počinje dobijati boju. Mene su prekrasno iznenadili ti patuljasti ciklidi. Jedina šteta je što žive relativno kratko, tri do četiri godine, ali zato se počnu mrijestiti prilično rano, nakon šest do sedam mjeseci od mrijesta. Nadam se da će i mnogi drugi akvaristi pronaći isto zadovoljstvo u uzgoju ovih prekrasnih ribica, kao što sam i ja pronašao.
Izrazito su seksualno diformni. Mužjak ima prve četiri kosti na leđnoj peraji duže nego ženka ( treća je izrazito duža), a i mužjak je obično veći od ženke. Ženka ima žarko crvenkast trbuh kad dostigne punu veličinu, a također joj se vide plave točkice unutar crne pjege na tijelu.
Kao i većina patuljastih ciklida, vole gusto zasađene akvarije s ponešto crvenkastih stijena i drva. Moje iskustvo sa njihovim razmnožavanjem bilo je i još uvijek jest, izrazito uspješno i prilično lako. Ikra je jako osjetljiva na bijelu plijesan tako da morate dobro dezinficirati akvarij u kojem mislite da vam ramsi bace ikru.
Počeo sam sa uzgojem ramireza tako da sam kupio izrazito mlado jato, koje sam nastanio u gusto zasađen akvarij od 200 litara. Jato se sastojalo od 25 komada tih prekrasnih riba. U akvariju su bili samo ramirezi i koridorasi . Temperatura je u početku bila 24 °C , i postepeno sam je podizao (u idućih deset dana) na 28 °C. Kroz taj period počeo sam ih intenzivno hraniti goveđim srcem ili krvavim crvima, a navečer bih im dao malo listića. U idućih mjesec dana uočio sam kako se parovi odvajaju. Odvojio sam šest parova koje sam postepeno izdvajao u 30 litarske akvarije. Mrijestne akvarije uređivao bi maksimalno jednostavno, postavio bi jednu umjetnu široko- lisnu biljku ili komad crvenkastog drva. U akvarij ne bi stavio substrat. Ramirezi će baciti ikru obično u zaklonjeni dio akvarija. Primijetio sam da su najsretniji bili kad bi im stavio komad drva, gdje bi oni mogli dobro sakriti mlađ kad se izleže. Obično leglo neće sadržavati više od 100 do 150 komada ikre, a ramirezi će se mrijestiti svakih 15-20 dana.
Mlađ će se obično izleći nakon tri do četiri dana, a isto toliko vremena treba proći dok mlađ ne propliva. Par se obično, čitavo to vrijeme, naizmjence mijenja u čuvanju mlađi. E sad, ovdje nastaje problem koji možete riješiti samo promatranjem. Ako mužjak, još za vrijeme dok mlađ ne propliva , otjera ženku u jedan ugao akvarija, tada morate odvojiti ženku. Jer u protivnom mužjak će ubiti ženku ili će ženka uspjeti pojesti mlađ. Ako to ne bude slučaj tada ostavite oba roditelja sa mlađi. Bitno je znati da mlađ treba roditelje u prvih 7 dana života. Ako se odvoji ženka, mužjak će preuzeti svu brigu o mladima. Prekrasan je prizor kad mlađ propliva i kad počne slijediti roditelje, oni će ih uzimati u usta i na taj način hraniti , a mlađ će se također hraniti sa njihovih tijela. Ja sam od trenutka kad mlađ propliva počeo sa hranjenjem artemijom, a dodao bi i malo infuzorija. Jedan par sam držao sa mladima skoro 15 dana i svaki od roditelja vodio je svoju skupinu po akvariju. Ujutro kad bi se upalilo svjetlo roditelji bi se najprije malo potukli a onda bi nastavili sa vođenjem svoje skupine.
Napokon, obično nakon sedam dana, kad odvojite roditelje mlađ već sama može jesti artemiju i hranite ih slično kao i skalare, tri do četiri puta dnevno. Počnite sa učestalom izmjenom vode, 1/4 svaki drugi dan. Neka temperatura vode bude stupanj niža od one u akvariju. Normalno, nastojte da ta voda ima isti pH kao i u akvariju. Mlađ sporije raste nego kod skalara, tako da morate osigurati veću količinu artemije. Prvih mjesec dana hranite ih artemijom, a nakon toga miješajte artemiju sa usitnjenom suhom hranom. Primijetio sam da ramsi najbolje rastu pri temperaturi 26 do 28 °C i pH 6,8 do 7,0. Nakon dva mjeseca mlađ počinje dobijati boju. Mene su prekrasno iznenadili ti patuljasti ciklidi. Jedina šteta je što žive relativno kratko, tri do četiri godine, ali zato se počnu mrijestiti prilično rano, nakon šest do sedam mjeseci od mrijesta. Nadam se da će i mnogi drugi akvaristi pronaći isto zadovoljstvo u uzgoju ovih prekrasnih ribica, kao što sam i ja pronašao.
Ancistrus
Prvo nešto općenito- ancistrus je vrlo korisna i zanimljiva riba, korisna zato što spada u algare, tj. jede alge (koje su noćna mora svakog akvarista), a zanimljiva ponajprije zbog izgleda . Nastanjuju južnu Ameriku, točnije rijeku Amazonu i njene pritoke. Ancistrusa ima nekoliko vrsta, a latinsko ime kod nas najzastupljenije vrste jest Ancistrus Dolichopterus. Ancistrusi su ikrašice što znači da liježu jaja. Kod ancistrusa je zanimljivo što se samo mužjak brine o potomstvu, dok ženku u to vrijeme tjera i postaje agresivan prema njoj (nasilje u obitelji ?). Mužjak se razlikuje od ženke po tome što je veći i ima mesnate izrasline na glavi- poput rogova, dok je ženka manja i nema izaslina. Preporučljivo ih je držati u vodi temperature oko 25 celzijusa, neutralnim Ph (7.0), te u srednje tvrdoj vodi (oko 10). Prije nego počnem pisati o njihovom razmnožavanju, želim napomenuti da je ta vrsta miroljubljive i blage naravi. Kada imate par riba, nabavite si i neki manji akvarij od 40-tak litara sa grijačem i filterom (koji može biti spužvasti ili neki manji npr. AquaClear mini). Akvarij nije potrebno dekorativno uređivati ali je potrebno imati neko tamno mjesto. Uzgajivači koriste glinenu teglu za cvijeće (naravno prokuhanu i ispranu više puta) sa napravljenom rupom na dnu kako bi ribe mogle ući i položiti ikru (glineni jer potone na dno, dok plastični pluta prema površini), ali u nedostatku tegle možete i sami napraviti nekakvu špilju ili staviti neku cijev (nikako ne željeznu ili neku drugu koja oksidira u vodi) ili ljusku kokosovog oraha sa rupom za ulaz.
Kada ste sve to napravili pričekajte jedan dan da se voda malo stabilizira (dobro je stavljati vodu iz glavnog akvarija). Drugi dan je vrijeme kada bi ancistruse trebali staviti u akvarij, koji je preporučljivo držati na tamnom mjestu jer se ribe osjećaju sigurnije i udobnije, a i njihov se mrijest odvija po noći. Nakon svega toga ženka će poceti proizvoditi jajašca, te će morati puno uložiti u sebe, pa je dobra i raznovrsna ishrana jako bitna.Za to će vrijeme mužjak biti u tegli i pomalo je čistiti. Mrijest se obično dogodi nakon 5-6 dana. Kada uočimo da ženka koja je prije dan, dva bila debela, a sada ima uvučen trbuh (mršava je ) i izvan tegle (za svaki slučaj pogledajte u teglu da li ima ikre ), tada je vrijeme da ženku premjestimo nazad u glavni akvarij, jer mužjak postaje agresivan prema njoj, a onda ženka može (ne nužno ali ponekad, točnije rjeđe) pojesti ikru. Inkubacija ikre traje ovisno o temperaturi. Kada se mali izlegu o njima se skrbi i brine mužjak, mali ancistrusi nakon što se izlegu na sebi nose vrećice sa žumanjkom (male narančaste) i ne hrane se dok ih ne potroše. Jako su mali i prozirni sa ponekom crnom točkicom na sebi. Kada počnu jesti dobro ih je jedno vrijeme hraniti artemijom (tako da se ugasi svjetlo, pa artemija padne na dno) ili sa tabletiranom hranom koja u sebi sadrži spirulina alge. Mužjak za vrijeme inkubacije ikre u tegli maše (ventilira) perajama kako bi napravio protok vode, te tako osigurao da ikra ne propadne od pljesni ili ostalih nametnika koji napadaju ikru. Meni su se izmrjestili u zajedničkom akvariju sa biljem i kokosovim orahom u kojeg su bacili ikru a ostalo je sve bilo isto, samo što malce nisam hranio sa artemijom, već su si sami pronalazili jelo.
Kada ste sve to napravili pričekajte jedan dan da se voda malo stabilizira (dobro je stavljati vodu iz glavnog akvarija). Drugi dan je vrijeme kada bi ancistruse trebali staviti u akvarij, koji je preporučljivo držati na tamnom mjestu jer se ribe osjećaju sigurnije i udobnije, a i njihov se mrijest odvija po noći. Nakon svega toga ženka će poceti proizvoditi jajašca, te će morati puno uložiti u sebe, pa je dobra i raznovrsna ishrana jako bitna.Za to će vrijeme mužjak biti u tegli i pomalo je čistiti. Mrijest se obično dogodi nakon 5-6 dana. Kada uočimo da ženka koja je prije dan, dva bila debela, a sada ima uvučen trbuh (mršava je ) i izvan tegle (za svaki slučaj pogledajte u teglu da li ima ikre ), tada je vrijeme da ženku premjestimo nazad u glavni akvarij, jer mužjak postaje agresivan prema njoj, a onda ženka može (ne nužno ali ponekad, točnije rjeđe) pojesti ikru. Inkubacija ikre traje ovisno o temperaturi. Kada se mali izlegu o njima se skrbi i brine mužjak, mali ancistrusi nakon što se izlegu na sebi nose vrećice sa žumanjkom (male narančaste) i ne hrane se dok ih ne potroše. Jako su mali i prozirni sa ponekom crnom točkicom na sebi. Kada počnu jesti dobro ih je jedno vrijeme hraniti artemijom (tako da se ugasi svjetlo, pa artemija padne na dno) ili sa tabletiranom hranom koja u sebi sadrži spirulina alge. Mužjak za vrijeme inkubacije ikre u tegli maše (ventilira) perajama kako bi napravio protok vode, te tako osigurao da ikra ne propadne od pljesni ili ostalih nametnika koji napadaju ikru. Meni su se izmrjestili u zajedničkom akvariju sa biljem i kokosovim orahom u kojeg su bacili ikru a ostalo je sve bilo isto, samo što malce nisam hranio sa artemijom, već su si sami pronalazili jelo.
Corydoras Paleatusa
Vjerojatno svi vi u akvariju imate po jednog predstavnika corydoras vrste, a u ovom članku ću se orijentirati na vrstu C. Paleatus (uz C.aneuse oni su najzastupljeniji pripadnici porodice Callichthydae) . Način mrijesta s kojim ću vas upoznati univerzalan je za skoro sve vrste corydorasa. Paleatusi nastanjuju područje Argentine i Urugvaja te žive u vodama neutralne vrijednosti (7 pH) , tvrdoće vode oko 10°dH, a narastu poprilično veliki za razliku od drugih vrsta Corydorasa i ta brojka nerijetko zna biti veća od 9cm (ženke su malo veće i deblje od mužjaka), odgovara im temperatura od 20 do 25°C, ali za mrijest se preporučuje malo niža, ali o tome kasnije. Važno je napomenuti da su to ribe jata i nikako ih nemojte kupovati u paru ili pojedinačno- kada ih već kupujete, kupite jato od 5 ili više riba kako bi bili razigraniji i veseliji te se bolje osjećali u svome novom domu. Corydorasi su vrlo miroljubive naravi tako da se mogu držati sa svim vrstama istog temperamenta, a najviše vole zasađene akvarije sa pjeskovitom podlogom.
Corydorasi su ribe koje žive na dnu i hrane se svime što se tamo nalazi (iako im se prehr ana ne bi smjela zasnivati samo na tome, najbolje im odgovara tabletir ana hr ana , hr ana u granulama te živa i smrznuta hr ana ). Corydorasi dišu i atmosferski kisik i to na način da ga gutaju, a kisik kasnije prerađuju stražnje crijevo koje obiluje krvnim žilicama (tako dolazi do direktne izmjene kisika u krvotoku) , stoga se nemojte uplašiti kada vidite da vaše ribice vertikalno jure prema površini vode. Ova im prilagodba omogućuje život u vodama koje su vrlo oskudne kisikom iako to u akvariju ne mora biti nužan pokazatelj niske razine kisika već samo nagonska radnja. Važno je napomenuti da nemaju ljuske, već imaju po dva reda kožnih koštanih pločica s obje strane tijela koji obavijaju gotovo cijelu ribu i zato su jako osjetljivi na sol i lijekove tako prilikom njihove uporabe treba biti pažljiv . Corydoras Paleatus je zaista riba za početnika i ako se mislite baviti uzgojem corydorasa tada bi vam bilo najbolje da prvo steknete osnovno znanja baš na toj ribi. Najbolji pokazatelj zdravlja i dobre kondicije vaše ribe je sjaj.
Evo kratak povijesni pregled znanstvene klasifikacije ove ribe
Callichthys Paleatus, Jenyns, 1842. Corydoras marmoratus, Steindachner, 1879.Corydoras maculatus, Steindachner, 1879.Corydoras punctatus var. argentina , Steindachner, 1879. Corydoras microcephalus, Regan, 1912.
1880-je prvi put uvezena u Francusku a prvi ju je otkrio Charles Darwin.
A sada nešto o mrijestu
Za mrijest je najbolje imati poseban akvarij(30L) sa filterom (može i spužvasti) i grijačem jer u zajedničkom akvariju ikra i malci neće preživjeti. Kada se pripremi takav akvarij (najbolje bez podloge radi lakšeg održavanja) , tada na red dolaze ribe. Uzgajivači Coryidoras vrsta najčešće koriste trio, odnosno omjer 2:1 (dva mužjaka na jednu ženku )tako da bih ja to preporučio i vama. Corydorasi se inače mrijeste dolaskom sezonskih kiša ali prije toga vlada sušno razdoblje, te da biste imali kvalitetan mrijest trebali bi emitirati takve uvjete u akvariju. Mužjaka ćete prepoznati po tome što je manji i vitkiji od ženke sa produženom leđnom perajom dok je ženka veća, deblja (to se najbolje primijeti kada se gleda odozgo jer ima okrugliji trbuh) i ana lne peraje su joj lepezastog oblika (to joj pomaže za vrijeme mrijesta kada pomoću njih lijepi ikru). Broj jaja koje ženka položi može iznositi i do 300 komada.
Opis mrijesta .
1.dan.
Stavljate ribe u pripremljeni akvarij, još ništa ne radite nego ih samo pustite da se malo klimatiziraju i priviknu na novu okolinu….već tada ih je preporučljivo hraniti što raznovrsnijom hranom (grindal crvi, pahuljice, hr ana u granulama, mesnata hr ana ..)
2.dan .
Trebate isisati 1/3 vode (sušno razdoblje),treba im malo smanjiti prehranu jer je to trenutak kada i u prirodi imaju manje hrane za jesti.
3.dan.
Treba isisati još 1/3 vode tako da u akvariju ostane 1/3…
4.dan
Isisanu vodu nadomjestit novom hladnijom (18C) i isključiti grijač. To je trenutak kada im treba pojačati prehranu (ostatak hrane koja se ne pojede u 10 minuta treba pokupiti crijevom sa dna jer to kvari kvalitetu vode). Nemojte im ostaviti prejako svijetlo jer onda možda neće doći do mrijesta, najbolje da akvarij bude u polu mraku.
Kada ženka počne ići gore-dolje po akvariju i čistiti supstrat na koji misli baciti ikru, a mužjaci plivaju za njom to je znak da će uskoro doći do mrijesta. Mrijest se odvija u takozvanoj T-formaciji, odnosno mužjak kada sustigne ženku stane ispred nje te to izgleda kao slovo T i počne drhtati tijelom. Ako ženka prihvati njegov «ples» tada počinje mrijest .Ženka počne ispuštati ikru i drži ju svojim lepezastim ana lnim perajama dok ne dođe do supstrata na koji misli položiti ikru, odmah iza nje dolazi mužjak koji ju oplođuje, te ta igra traje nekih 30 minuta(ponekad i više zavisi od količine ikre) i ikra bude pobac ana po cijelom akvariju. Nakon toga roditelje treba odvojiti a uključiti grijač. Inkubacija ikre traje zavisno od temperature vode (tj. što je voda toplija to je brži razvoj ikre) -otprilike traje tri d ana . Nakon što mlađ apsorbira sav žumanjak može ih se premjestiti u akvarij manjih dimenzija i hraniti ih tek izleglom artemijom a kasnije joj treba ponuditi i ostalu sitniju hranu.
Corydorasi su ribe koje žive na dnu i hrane se svime što se tamo nalazi (iako im se prehr ana ne bi smjela zasnivati samo na tome, najbolje im odgovara tabletir ana hr ana , hr ana u granulama te živa i smrznuta hr ana ). Corydorasi dišu i atmosferski kisik i to na način da ga gutaju, a kisik kasnije prerađuju stražnje crijevo koje obiluje krvnim žilicama (tako dolazi do direktne izmjene kisika u krvotoku) , stoga se nemojte uplašiti kada vidite da vaše ribice vertikalno jure prema površini vode. Ova im prilagodba omogućuje život u vodama koje su vrlo oskudne kisikom iako to u akvariju ne mora biti nužan pokazatelj niske razine kisika već samo nagonska radnja. Važno je napomenuti da nemaju ljuske, već imaju po dva reda kožnih koštanih pločica s obje strane tijela koji obavijaju gotovo cijelu ribu i zato su jako osjetljivi na sol i lijekove tako prilikom njihove uporabe treba biti pažljiv . Corydoras Paleatus je zaista riba za početnika i ako se mislite baviti uzgojem corydorasa tada bi vam bilo najbolje da prvo steknete osnovno znanja baš na toj ribi. Najbolji pokazatelj zdravlja i dobre kondicije vaše ribe je sjaj.
Evo kratak povijesni pregled znanstvene klasifikacije ove ribe
Callichthys Paleatus, Jenyns, 1842. Corydoras marmoratus, Steindachner, 1879.Corydoras maculatus, Steindachner, 1879.Corydoras punctatus var. argentina , Steindachner, 1879. Corydoras microcephalus, Regan, 1912.
1880-je prvi put uvezena u Francusku a prvi ju je otkrio Charles Darwin.
A sada nešto o mrijestu
Za mrijest je najbolje imati poseban akvarij(30L) sa filterom (može i spužvasti) i grijačem jer u zajedničkom akvariju ikra i malci neće preživjeti. Kada se pripremi takav akvarij (najbolje bez podloge radi lakšeg održavanja) , tada na red dolaze ribe. Uzgajivači Coryidoras vrsta najčešće koriste trio, odnosno omjer 2:1 (dva mužjaka na jednu ženku )tako da bih ja to preporučio i vama. Corydorasi se inače mrijeste dolaskom sezonskih kiša ali prije toga vlada sušno razdoblje, te da biste imali kvalitetan mrijest trebali bi emitirati takve uvjete u akvariju. Mužjaka ćete prepoznati po tome što je manji i vitkiji od ženke sa produženom leđnom perajom dok je ženka veća, deblja (to se najbolje primijeti kada se gleda odozgo jer ima okrugliji trbuh) i ana lne peraje su joj lepezastog oblika (to joj pomaže za vrijeme mrijesta kada pomoću njih lijepi ikru). Broj jaja koje ženka položi može iznositi i do 300 komada.
Opis mrijesta .
1.dan.
Stavljate ribe u pripremljeni akvarij, još ništa ne radite nego ih samo pustite da se malo klimatiziraju i priviknu na novu okolinu….već tada ih je preporučljivo hraniti što raznovrsnijom hranom (grindal crvi, pahuljice, hr ana u granulama, mesnata hr ana ..)
2.dan .
Trebate isisati 1/3 vode (sušno razdoblje),treba im malo smanjiti prehranu jer je to trenutak kada i u prirodi imaju manje hrane za jesti.
3.dan.
Treba isisati još 1/3 vode tako da u akvariju ostane 1/3…
4.dan
Isisanu vodu nadomjestit novom hladnijom (18C) i isključiti grijač. To je trenutak kada im treba pojačati prehranu (ostatak hrane koja se ne pojede u 10 minuta treba pokupiti crijevom sa dna jer to kvari kvalitetu vode). Nemojte im ostaviti prejako svijetlo jer onda možda neće doći do mrijesta, najbolje da akvarij bude u polu mraku.
Kada ženka počne ići gore-dolje po akvariju i čistiti supstrat na koji misli baciti ikru, a mužjaci plivaju za njom to je znak da će uskoro doći do mrijesta. Mrijest se odvija u takozvanoj T-formaciji, odnosno mužjak kada sustigne ženku stane ispred nje te to izgleda kao slovo T i počne drhtati tijelom. Ako ženka prihvati njegov «ples» tada počinje mrijest .Ženka počne ispuštati ikru i drži ju svojim lepezastim ana lnim perajama dok ne dođe do supstrata na koji misli položiti ikru, odmah iza nje dolazi mužjak koji ju oplođuje, te ta igra traje nekih 30 minuta(ponekad i više zavisi od količine ikre) i ikra bude pobac ana po cijelom akvariju. Nakon toga roditelje treba odvojiti a uključiti grijač. Inkubacija ikre traje zavisno od temperature vode (tj. što je voda toplija to je brži razvoj ikre) -otprilike traje tri d ana . Nakon što mlađ apsorbira sav žumanjak može ih se premjestiti u akvarij manjih dimenzija i hraniti ih tek izleglom artemijom a kasnije joj treba ponuditi i ostalu sitniju hranu.
Skalari
Skalar (Pterophyllum scalare),pripada mnogobrojnoj porodici Ciklida,te je jedna od najraširenijih riba slatkovodne akvaristike.U trgovinama je još uvijek vrlo tražena riba,te se trgovci trude nabaviti što raznovrsnijih mutacija.U Evropu je uvežen prvi puta 1909.godine,te nedugo nakon toga su postignuti prvi uspjesi u razmnožavanju.U prirodi,živi u slivu rijeke Amazone,u mekoj,blago kiseloj i toploj(26-28C) vodi,te naraste do 18 cm u dužinu i čak 30 cm u visinu.Sa svojim visokim perajama,elegentnim oblikom i karakterističnim načinom plivanja razlikuje se od ostalih riba u našim akvarijima.Skalar je spor plivač,ali može plivati i vrlo brzo,naročito prilikom hranjenja ili ako se poplaši od naglih pokreta ili prilikom paljenja svjetla u akvariju.
Iz roda Pterophyllum,do sada su poznate tri vrste: P.scalare, od kojeg potječu današnji varijeteti, P.leopoldi i P.altum ili «divlji» skalar koji se od ostalih razikuje po tamno crnim vertikalnim prugama i većoj maksimalnoj veličini.
Zbog svog oblika tijela,zahtjeva veće akvarije volumena iznad 100 litara i minimalne visine 50 cm.U manjim akvarijima,skalari neće moći doći do izražaja,niti razviti svoje prelijepe peraje.D ana šnji hibridi nisu osjetljivi na tvrdoću i pH vrijednost,iako im više odgovara mekša i blago kisela voda,prema tome akvarij punimo sa vodovodnom vodom tretiranom sa nekim od sredstava za pripremu vode,te je zagrijavamo na 25 C.Od dekoracije,odgovaraju mu visoke i širokolisne biljke iz roda Echinodorus, kao u prirodi, te za poboljšanje pozadine Valisneria gigantea,krupno kamenje i mangrovo korijenje.Zajedno sa skalarima stavljamo mirne i ne previše sitne ribe.Brzi plivači im uzimaju hranu i uznemiravaju ih.Ribe iz porodice Barbusa nije preporučljivo stavljati zbog toga što im grickaju dugačke peraje,te skalari postaju plašljivi,odbijaju hranu,a mogu i uginuti.
Prilikom kupovine,trebamo obratiti pažnju na nekoliko bitnih točaka. Najbitnije je zdravstveno stanje riba, tj. ne smiju imati nikakve promjene na koži,perajama i očima. Prilikom hranjenja moraju biti živahni, otimati jedan drugomu hranu tjerajući se po akvariju.Tijelo ribe mora biti pravilno, ne iskrivljeno ili deformirano.Isto tako i peraje moraju biti raširene, cijele, pravilne. U pravilu se uvijek kupuju manji primjerci jer se lakše transportiraju i lakše prilagođavaju novom akvariju.Veličina mora biti ujednačena,treba izbjegavati kupovinu najvećih i najmanjih primjeraka.Veličina irisa oka mora biti srazmjerna veličini ribe.Ako je oko veće nego što bi trebalo,te ribe su stare, kržljave, vjerojatno su rasle u malim,pretrpanim akvarijima te će teško postići punu veličinu.Boja d ana šnjih mutacija je vrlo raznolika zahvaljujući dugogodišnjim križanjem i genetikom.Tako d ana s razlikujemo:
a) srebrni – osnovni tip,srebrna podloga sa crnim vertikalnim prugama,najsličniji skalarima uhvaćenim u prirodi
b) zebra - kao i prethodni,samo ima nekoliko vertikalnih pruga više
c) zlatni - boja tijela mladih riba je bijele boje,sa starenjem dobivaju zlatnu boju
d) albino - zlatnog tijela i crvenih očiju (podložni su sljepilu)
e) mramorni – prošarani bijelom,crnom i zlatnom bojom
f) crni - jedan od najtraženijih hibrida,potpuno crni,sa bronzanim odsjajem
g) koi - najnoviji hibrid gdje prevladava žarko naranđasta boja na glavi i 1/3 tijela,ostalo je svjetla podloga sa pojedinim crnim mrljama;u novije vrijeme križanjem i selekcijom su dobiveni 100% naranđasti skalari,ali su izuzetno skupi.
Razlikujemo još dimne,čokoladne,polucrne,perlaste,sa dugačkim(šlajer) perajama,te kombinacije istih.Izbor boje je individualan, a zavisi i od ponude na tržištu.Uglavnom se uvoze jednostavnije forme i boje,jer skalari nisu jeftini ni na dalekoistočnom tržištu odakle dolazi većina akvarijskih riba. Kvalitetnije ribe mogu se naći kod privatnih uzgajivača kojih ima sve više i kojima nije cilj masovna proizvodnja radi zarade, te posvećuju više pažnje selekciji svojih riba.
Nakon kupovine i naseljavanja u akvarij, potrebno je ribe pravilno i hraniti.Ishr ana skalara se razlikuje od ishrane ostalih riba jer su oni karnivori, tj. mesojedi. U prirodi se skrivaju iza širokolisnog bilja vrebajući na sve što se miče i što mogu progutati,kao što su male ribice, crvići, larve vodenih insekata i sl., pa i našim ribama treba omogućiti sličnu ishranu:larve komaraca,tubifex,vodene buhe.Ako nismo u mogućnosti naći živu hranu, možemo im ponuditi duboko zamrznutu ili sušenu, u svakom slučaju, što raznovrsniju hranu mesnog podrijetla.Sa takvom prehranom i redovitim izmjenama vode, te uz dovoljno veliki prostor,naše će ribe rasti vrlo brzo te ćemo nakon nekoliko mjeseci imati prekrasne ribe koje će se šepuriti akvarijem.
Napredniji akvaristi se neće zadovoljiti samo promatranjem, već će ih sa vremenom poželjeti reproducirati.Upravo tada nastaju zadovoljstva ili razočaranja vezanih uz prve mrijestove. Domaći skalari inače spadaju u lakomrijesteće vrste, te ako se držimo određenih pravila svakoga će obradovati obilnim potomstvom.
Dakle, ako imamo u većem akvariju desetak odrastajućih, dobro hranjenih riba, prije ili kasnije odvojit će se dvije ribe sa karakterističnim znakovima (čišćenje podloge, šepurenje,tjeranje ostalih riba) koji nas upućuju na početak mrijesta.Određivaje spola je vrlo teško i nitko ga sa sigurnošću ne može utvrditi, osim u vrijeme mrijesta po veličini genitalne papile, cjevčice za polaganje ikre i mliječi (kod ženke šira, tubasta, kod mužjaka kraća i šiljasta).Ako se pak mrijest ne dogodi sam po sebi,znači da smo negdje pogriješili, ili u veličini akvarija ili ishrani riba, te možemo pokušati sa «tajnom formulom».U stvari nije «tajna», ali je formula. Evo je:H2O! Zaboravite kopiranje amazonske vode, dodavanje nekakvih ekstrakata ili drugih aditiva. Potrebno je samo mjenjati vodu, barem 50% dnevno, više je bolje i to je to, parovi će se sami pojaviti.
Idealni akvarij za mrijesteći par bi bio oko 70 litara,visine barem 45 cm,koji sadrži samo precizan grijač i spužva- filter.Za substrat, podlogu za polaganje jajašaca možemo uzeti bilo šta, samo da nije previše glatke površine jer bi jajašca odpadala: PVC cijev postavljena uspravno, komad crijepa ili cigle, plastična folija izrez ana u obliku lista, konusna vaza za cvijeće ili tegla okrenuta naopako .Ja koristim konusne čunjeve od pečene gline, visine oko 25cm, sa proširenjem pri dnu kako se ličinke nakon izvaljivanja ne bi raširile svuda po akvariju već se tu zadržale, a koje stavljam u sredinu akvarija od 50 litara, visine 40 cm. Voda bi trebala biti mekša i blago kisela.To nije neophodno za mrijest, ali je potrebno za ličinke jer se zna desiti da u tvrdoj vodi ne počnu plivati, tj.ne «podignu»se, već ostanu na dnu i uginu.U kiseloj vodi manja je mogućnost pojave plijesni (Saprolegnia), te nam ostane veći broj ribica.Temperatura potrebna za mrijest je nešto viša nego ona u zajedničkom akvariju tj. 26-28 C.
Kada u takav akvarij stavimo par koji se izmrijestio u zajedničkom akvariju, za nekoliko d ana ćemo imati novi mrijest. Dobro uhranjeni par se mrijesti često, svakih tjedan d ana . Ženka prva počne čistiti substrat, prati ju mužjak, te zajedno polažu ikru i mliječ. Mrijest traje u prosjeku 45 minuta i za to vrijeme ženka položi od 150-500 jajašaca. Najčešće sam imao mrijestove od oko 300 ribica, ali se znalo desiti da ih dobijem i preko 500,pa sam imao problema sa smještanjem tolikih riba. Skalari su dobri roditelji, sa grudnim će perajama vjetriti ikru i odstranjivati neoplođenu, ali samo u odvojenom akvariju.U zajedničkom će u većini slučajeva već isti dan pojesti ikru u nastojanju da je sačuvaju od ostalih riba.
Ako zbilja uživate u ovom hobiju i imate strpljenja,moj savjet je da ostavite mlađ sa roditeljima. Nakon perioda inkubacije koji traje pri 28C oko 48 sati, mlađ se izvali, a roditelji ih pažljivo uzimaju u usta i sele na drugo mjesto.Tokom cijelog perioda moramo ostaviti upaljeno svjetlo i po noći, samo slabijeg intenziteta kako bi roditelji neprestano vodili brigu o mlađi. Selidba mlađi se dešava još nekoliko puta sve dok mlađ ne propliva,tj.apsorbira žumanjčanu kesu, a to je otprilike 6-7 dan nakon mrijesta.Tada se mlađ raširi svuda po akvariju, a roditelji ih nastoje grupirati, kako bi im svi «bili na oku». Bitno je odmah nakon proplivavanja malim skalarima ponuditi nauplije artemije ili mikrocrve, koju oni odmah prihvaćaju.To je ujedno i jedina hr ana sa kojom podižemo jato, jer suhu hranu u prvim danima života ne uzimaju.Što duže hranimo sa izleženom artemijom, ribe će brže rasti.U ovom slučaju, naša je obaveza samo ribe hraniti i djelimično im mijenjati vodu, ostalo sve obavljaju roditelji. Prizor brižnih roditelja koji tresući perajama dozivaju i grupiraju svoje bebe je zaista nezaboravan. Jedan par zebrastih skalara koje sam više puta mrijesto su čak prilikom hranjenja, usitnjavali lisnatu hranu u ustima, te je takvu «pljuvali» među ličinke, premda su bile presitne da bi je mogle jesti.
Prije sam napomenuo da je potrebno dosta strpljenja za ovakav način razmnožavanja kao što to ribe obavljaju u prirodi, jer roditelji vrlo često pojedu mlađ, pa moramo sve ispočetka, ali vjerujte mi, na kraju vrijedi truda. Neki parovi su nepopravljivi i uvijek unište svoje potomke. Možemo pokušati sa rasparivanjem i ubacivanjem druge ženke ili mužjaka.Skalari su inače, kao i većina Ciklida monogamni, ali mogu se razdvojiti i ponovno upariti.
Drugi način na koji možemo dobiti mrijest je odvajanje substrata sa oplođenom ikrom te prebacivanje u drugi,unaprijed pripremljeni akvarij.Takav način razmnožavanja koriste profesionalni uzgajivači kako bi othranili veći broj potomaka.Voda u tom drugom akvariju mora biti potpuno identična kao u mrijestilišnom,temp.vode ne smije biti hladnija niti jedan stupanj.Veličina takvog akvarija je uglavnom manja od mrjestilišnog, oko 15-20 litara. U akvarij trebamo staviti i nešto od sredstava protiv plijesni (Saprolegnija) koje sadrže acriflavin ili metilensko plavilo,jer sada nemamo roditelja koji će provjetravati i odstranjivati pljesnjivu ikru. Na taj način ćemo dobiti veći broj mladunaca i izbjeći opasnost da nam cijeli mrijest propadne.
Kako ribe rastu, tako ih moramo seliti u veći akvarij ili više njih, zavisno od veličine mrijesta.U prenaseljenom akvariju dolazi do zaostajanja u rastu, te peraje ne dostižu punu dužinu, trajno ostanu kratke i kržljave.Tada činimo i selekciju, tj. odstranjujemo ribe sa deformitetima koje humano uništimo. Na prenaseljenost su posebno osjetljivi «šlajer» varijeteti sa dugim perajama, koji su slabiji plivači i koje ne smijemo staviti više od dvije ribe na četiri litre vode. Da bi ribe brzo rasle trebamo ih često i hraniti, nekoliko puta dnevno (što češće to bolje, u malim količinama), a to povlači i onečišćenje vode, povećanje nitrata itd. pa bi trebalo vršiti djelomične izmjene vode od oko 20% dnevno. Ako se toga pridržavamo za otprilike 10-12 tjed ana imat ćemo ribe veličine tijela 2,5-3 cm.
Uspješan mrijest donosi i do nekoliko stotina riba, pa se postavlja pitanje što sa tolikim ribama.Nekoliko ih možemo podijeliti kolegama akvaristima, mijenjati ih za druge vrste, a ostatak možemo ponuditi trgovcima,te u zamjenu uzeti nešto od opreme,ili hranu.
Ribe se,nažalost,mogu i razboliti.Spomenut ću samo neke bolesti koje su karakteristične za njih i ostale Ciklide. Hexamita (bičaši), koju uzrokuje nagomilavanje unutrašnjih parazita je česta bolest. Ribe ne ugibaju odmah,ali vidno mršave i odbijaju hranu. Najčešći simptom je dugački i bijeli izmet koji riba vuče za sobom,te odvajanje od ostalih.Tretman je sa preparatom iz humane medicine, Flagyl ili Orvagyl,500 mg/100 litara netto vode uz podizanje temp.na 30 C na pet d ana ,ili kupovina gotovog lijeka u trgovinama za kućne ljubimce. Najpoznatiji paraziti koji infektiraju skalare su Capillaria(crijevna nematoda) i paraziti škrga(Dactylogyrus,Gyrodactylus ). Capillaria se manifestira odbijanjem hrane, a u kasnijem stadiju može se primijetiti kako visi iz anusa ribe. Najlakše se uočava mikroskopskim pregladom izmeta,gdje se uočavaju jajašca karakterističnog izgleda.Capillaria i njihova jajašca se najbolje uništavaju preparatom Flubenol 5% uz dodavanje acetona kao otapala.Paraziti škrga blokiraju resorpciju kisika iz vode te ribe ubrzano dišu,otvaraju samo jedan škržni poklopac,a škrge su crvene,otečene i luče sluz.Paraziti se eliminiraju formalinom 37%,dvije kapi na četiri litre vode, uz pojačanu aeraciju, jer formalin izuzima kisik iz vode. Nakon tri d ana promijeniti 50% vode. Ostale bolesti tipa «bijelih točkica»,bakterijskog raspadanja peraja,Costia,Columnaris,Trichodina itd.,neću opisivati jer se češće pojavljuju na svim vrstama riba.
Skalari su interesantne ribe te su sa pravom i dalje u vrhu popularnosti,a njihov mrijest je izazov za svakog naprednijeg akvaristu.Nadam se da će ovaj čl ana k pomoći održati tu popularnost,te da će neke nejasnoće biti razjašnjene.
Iz roda Pterophyllum,do sada su poznate tri vrste: P.scalare, od kojeg potječu današnji varijeteti, P.leopoldi i P.altum ili «divlji» skalar koji se od ostalih razikuje po tamno crnim vertikalnim prugama i većoj maksimalnoj veličini.
Zbog svog oblika tijela,zahtjeva veće akvarije volumena iznad 100 litara i minimalne visine 50 cm.U manjim akvarijima,skalari neće moći doći do izražaja,niti razviti svoje prelijepe peraje.D ana šnji hibridi nisu osjetljivi na tvrdoću i pH vrijednost,iako im više odgovara mekša i blago kisela voda,prema tome akvarij punimo sa vodovodnom vodom tretiranom sa nekim od sredstava za pripremu vode,te je zagrijavamo na 25 C.Od dekoracije,odgovaraju mu visoke i širokolisne biljke iz roda Echinodorus, kao u prirodi, te za poboljšanje pozadine Valisneria gigantea,krupno kamenje i mangrovo korijenje.Zajedno sa skalarima stavljamo mirne i ne previše sitne ribe.Brzi plivači im uzimaju hranu i uznemiravaju ih.Ribe iz porodice Barbusa nije preporučljivo stavljati zbog toga što im grickaju dugačke peraje,te skalari postaju plašljivi,odbijaju hranu,a mogu i uginuti.
Prilikom kupovine,trebamo obratiti pažnju na nekoliko bitnih točaka. Najbitnije je zdravstveno stanje riba, tj. ne smiju imati nikakve promjene na koži,perajama i očima. Prilikom hranjenja moraju biti živahni, otimati jedan drugomu hranu tjerajući se po akvariju.Tijelo ribe mora biti pravilno, ne iskrivljeno ili deformirano.Isto tako i peraje moraju biti raširene, cijele, pravilne. U pravilu se uvijek kupuju manji primjerci jer se lakše transportiraju i lakše prilagođavaju novom akvariju.Veličina mora biti ujednačena,treba izbjegavati kupovinu najvećih i najmanjih primjeraka.Veličina irisa oka mora biti srazmjerna veličini ribe.Ako je oko veće nego što bi trebalo,te ribe su stare, kržljave, vjerojatno su rasle u malim,pretrpanim akvarijima te će teško postići punu veličinu.Boja d ana šnjih mutacija je vrlo raznolika zahvaljujući dugogodišnjim križanjem i genetikom.Tako d ana s razlikujemo:
a) srebrni – osnovni tip,srebrna podloga sa crnim vertikalnim prugama,najsličniji skalarima uhvaćenim u prirodi
b) zebra - kao i prethodni,samo ima nekoliko vertikalnih pruga više
c) zlatni - boja tijela mladih riba je bijele boje,sa starenjem dobivaju zlatnu boju
d) albino - zlatnog tijela i crvenih očiju (podložni su sljepilu)
e) mramorni – prošarani bijelom,crnom i zlatnom bojom
f) crni - jedan od najtraženijih hibrida,potpuno crni,sa bronzanim odsjajem
g) koi - najnoviji hibrid gdje prevladava žarko naranđasta boja na glavi i 1/3 tijela,ostalo je svjetla podloga sa pojedinim crnim mrljama;u novije vrijeme križanjem i selekcijom su dobiveni 100% naranđasti skalari,ali su izuzetno skupi.
Razlikujemo još dimne,čokoladne,polucrne,perlaste,sa dugačkim(šlajer) perajama,te kombinacije istih.Izbor boje je individualan, a zavisi i od ponude na tržištu.Uglavnom se uvoze jednostavnije forme i boje,jer skalari nisu jeftini ni na dalekoistočnom tržištu odakle dolazi većina akvarijskih riba. Kvalitetnije ribe mogu se naći kod privatnih uzgajivača kojih ima sve više i kojima nije cilj masovna proizvodnja radi zarade, te posvećuju više pažnje selekciji svojih riba.
Nakon kupovine i naseljavanja u akvarij, potrebno je ribe pravilno i hraniti.Ishr ana skalara se razlikuje od ishrane ostalih riba jer su oni karnivori, tj. mesojedi. U prirodi se skrivaju iza širokolisnog bilja vrebajući na sve što se miče i što mogu progutati,kao što su male ribice, crvići, larve vodenih insekata i sl., pa i našim ribama treba omogućiti sličnu ishranu:larve komaraca,tubifex,vodene buhe.Ako nismo u mogućnosti naći živu hranu, možemo im ponuditi duboko zamrznutu ili sušenu, u svakom slučaju, što raznovrsniju hranu mesnog podrijetla.Sa takvom prehranom i redovitim izmjenama vode, te uz dovoljno veliki prostor,naše će ribe rasti vrlo brzo te ćemo nakon nekoliko mjeseci imati prekrasne ribe koje će se šepuriti akvarijem.
Napredniji akvaristi se neće zadovoljiti samo promatranjem, već će ih sa vremenom poželjeti reproducirati.Upravo tada nastaju zadovoljstva ili razočaranja vezanih uz prve mrijestove. Domaći skalari inače spadaju u lakomrijesteće vrste, te ako se držimo određenih pravila svakoga će obradovati obilnim potomstvom.
Dakle, ako imamo u većem akvariju desetak odrastajućih, dobro hranjenih riba, prije ili kasnije odvojit će se dvije ribe sa karakterističnim znakovima (čišćenje podloge, šepurenje,tjeranje ostalih riba) koji nas upućuju na početak mrijesta.Određivaje spola je vrlo teško i nitko ga sa sigurnošću ne može utvrditi, osim u vrijeme mrijesta po veličini genitalne papile, cjevčice za polaganje ikre i mliječi (kod ženke šira, tubasta, kod mužjaka kraća i šiljasta).Ako se pak mrijest ne dogodi sam po sebi,znači da smo negdje pogriješili, ili u veličini akvarija ili ishrani riba, te možemo pokušati sa «tajnom formulom».U stvari nije «tajna», ali je formula. Evo je:H2O! Zaboravite kopiranje amazonske vode, dodavanje nekakvih ekstrakata ili drugih aditiva. Potrebno je samo mjenjati vodu, barem 50% dnevno, više je bolje i to je to, parovi će se sami pojaviti.
Idealni akvarij za mrijesteći par bi bio oko 70 litara,visine barem 45 cm,koji sadrži samo precizan grijač i spužva- filter.Za substrat, podlogu za polaganje jajašaca možemo uzeti bilo šta, samo da nije previše glatke površine jer bi jajašca odpadala: PVC cijev postavljena uspravno, komad crijepa ili cigle, plastična folija izrez ana u obliku lista, konusna vaza za cvijeće ili tegla okrenuta naopako .Ja koristim konusne čunjeve od pečene gline, visine oko 25cm, sa proširenjem pri dnu kako se ličinke nakon izvaljivanja ne bi raširile svuda po akvariju već se tu zadržale, a koje stavljam u sredinu akvarija od 50 litara, visine 40 cm. Voda bi trebala biti mekša i blago kisela.To nije neophodno za mrijest, ali je potrebno za ličinke jer se zna desiti da u tvrdoj vodi ne počnu plivati, tj.ne «podignu»se, već ostanu na dnu i uginu.U kiseloj vodi manja je mogućnost pojave plijesni (Saprolegnia), te nam ostane veći broj ribica.Temperatura potrebna za mrijest je nešto viša nego ona u zajedničkom akvariju tj. 26-28 C.
Kada u takav akvarij stavimo par koji se izmrijestio u zajedničkom akvariju, za nekoliko d ana ćemo imati novi mrijest. Dobro uhranjeni par se mrijesti često, svakih tjedan d ana . Ženka prva počne čistiti substrat, prati ju mužjak, te zajedno polažu ikru i mliječ. Mrijest traje u prosjeku 45 minuta i za to vrijeme ženka položi od 150-500 jajašaca. Najčešće sam imao mrijestove od oko 300 ribica, ali se znalo desiti da ih dobijem i preko 500,pa sam imao problema sa smještanjem tolikih riba. Skalari su dobri roditelji, sa grudnim će perajama vjetriti ikru i odstranjivati neoplođenu, ali samo u odvojenom akvariju.U zajedničkom će u većini slučajeva već isti dan pojesti ikru u nastojanju da je sačuvaju od ostalih riba.
Ako zbilja uživate u ovom hobiju i imate strpljenja,moj savjet je da ostavite mlađ sa roditeljima. Nakon perioda inkubacije koji traje pri 28C oko 48 sati, mlađ se izvali, a roditelji ih pažljivo uzimaju u usta i sele na drugo mjesto.Tokom cijelog perioda moramo ostaviti upaljeno svjetlo i po noći, samo slabijeg intenziteta kako bi roditelji neprestano vodili brigu o mlađi. Selidba mlađi se dešava još nekoliko puta sve dok mlađ ne propliva,tj.apsorbira žumanjčanu kesu, a to je otprilike 6-7 dan nakon mrijesta.Tada se mlađ raširi svuda po akvariju, a roditelji ih nastoje grupirati, kako bi im svi «bili na oku». Bitno je odmah nakon proplivavanja malim skalarima ponuditi nauplije artemije ili mikrocrve, koju oni odmah prihvaćaju.To je ujedno i jedina hr ana sa kojom podižemo jato, jer suhu hranu u prvim danima života ne uzimaju.Što duže hranimo sa izleženom artemijom, ribe će brže rasti.U ovom slučaju, naša je obaveza samo ribe hraniti i djelimično im mijenjati vodu, ostalo sve obavljaju roditelji. Prizor brižnih roditelja koji tresući perajama dozivaju i grupiraju svoje bebe je zaista nezaboravan. Jedan par zebrastih skalara koje sam više puta mrijesto su čak prilikom hranjenja, usitnjavali lisnatu hranu u ustima, te je takvu «pljuvali» među ličinke, premda su bile presitne da bi je mogle jesti.
Prije sam napomenuo da je potrebno dosta strpljenja za ovakav način razmnožavanja kao što to ribe obavljaju u prirodi, jer roditelji vrlo često pojedu mlađ, pa moramo sve ispočetka, ali vjerujte mi, na kraju vrijedi truda. Neki parovi su nepopravljivi i uvijek unište svoje potomke. Možemo pokušati sa rasparivanjem i ubacivanjem druge ženke ili mužjaka.Skalari su inače, kao i većina Ciklida monogamni, ali mogu se razdvojiti i ponovno upariti.
Drugi način na koji možemo dobiti mrijest je odvajanje substrata sa oplođenom ikrom te prebacivanje u drugi,unaprijed pripremljeni akvarij.Takav način razmnožavanja koriste profesionalni uzgajivači kako bi othranili veći broj potomaka.Voda u tom drugom akvariju mora biti potpuno identična kao u mrijestilišnom,temp.vode ne smije biti hladnija niti jedan stupanj.Veličina takvog akvarija je uglavnom manja od mrjestilišnog, oko 15-20 litara. U akvarij trebamo staviti i nešto od sredstava protiv plijesni (Saprolegnija) koje sadrže acriflavin ili metilensko plavilo,jer sada nemamo roditelja koji će provjetravati i odstranjivati pljesnjivu ikru. Na taj način ćemo dobiti veći broj mladunaca i izbjeći opasnost da nam cijeli mrijest propadne.
Kako ribe rastu, tako ih moramo seliti u veći akvarij ili više njih, zavisno od veličine mrijesta.U prenaseljenom akvariju dolazi do zaostajanja u rastu, te peraje ne dostižu punu dužinu, trajno ostanu kratke i kržljave.Tada činimo i selekciju, tj. odstranjujemo ribe sa deformitetima koje humano uništimo. Na prenaseljenost su posebno osjetljivi «šlajer» varijeteti sa dugim perajama, koji su slabiji plivači i koje ne smijemo staviti više od dvije ribe na četiri litre vode. Da bi ribe brzo rasle trebamo ih često i hraniti, nekoliko puta dnevno (što češće to bolje, u malim količinama), a to povlači i onečišćenje vode, povećanje nitrata itd. pa bi trebalo vršiti djelomične izmjene vode od oko 20% dnevno. Ako se toga pridržavamo za otprilike 10-12 tjed ana imat ćemo ribe veličine tijela 2,5-3 cm.
Uspješan mrijest donosi i do nekoliko stotina riba, pa se postavlja pitanje što sa tolikim ribama.Nekoliko ih možemo podijeliti kolegama akvaristima, mijenjati ih za druge vrste, a ostatak možemo ponuditi trgovcima,te u zamjenu uzeti nešto od opreme,ili hranu.
Ribe se,nažalost,mogu i razboliti.Spomenut ću samo neke bolesti koje su karakteristične za njih i ostale Ciklide. Hexamita (bičaši), koju uzrokuje nagomilavanje unutrašnjih parazita je česta bolest. Ribe ne ugibaju odmah,ali vidno mršave i odbijaju hranu. Najčešći simptom je dugački i bijeli izmet koji riba vuče za sobom,te odvajanje od ostalih.Tretman je sa preparatom iz humane medicine, Flagyl ili Orvagyl,500 mg/100 litara netto vode uz podizanje temp.na 30 C na pet d ana ,ili kupovina gotovog lijeka u trgovinama za kućne ljubimce. Najpoznatiji paraziti koji infektiraju skalare su Capillaria(crijevna nematoda) i paraziti škrga(Dactylogyrus,Gyrodactylus ). Capillaria se manifestira odbijanjem hrane, a u kasnijem stadiju može se primijetiti kako visi iz anusa ribe. Najlakše se uočava mikroskopskim pregladom izmeta,gdje se uočavaju jajašca karakterističnog izgleda.Capillaria i njihova jajašca se najbolje uništavaju preparatom Flubenol 5% uz dodavanje acetona kao otapala.Paraziti škrga blokiraju resorpciju kisika iz vode te ribe ubrzano dišu,otvaraju samo jedan škržni poklopac,a škrge su crvene,otečene i luče sluz.Paraziti se eliminiraju formalinom 37%,dvije kapi na četiri litre vode, uz pojačanu aeraciju, jer formalin izuzima kisik iz vode. Nakon tri d ana promijeniti 50% vode. Ostale bolesti tipa «bijelih točkica»,bakterijskog raspadanja peraja,Costia,Columnaris,Trichodina itd.,neću opisivati jer se češće pojavljuju na svim vrstama riba.
Skalari su interesantne ribe te su sa pravom i dalje u vrhu popularnosti,a njihov mrijest je izazov za svakog naprednijeg akvaristu.Nadam se da će ovaj čl ana k pomoći održati tu popularnost,te da će neke nejasnoće biti razjašnjene.
Colisa Lalia
Ova porodica živi u predjelima sa toplim vodama siromašnim kisikom, a u vrijeme velikih suša kada vode gotovo da i nema, zakopaju se u mulj, usta provuku na površinu i udišu atmosferski zrak. Pitate se kako? Pa vrlo jednostavno - za te ribe je karakteristično da imaju, uz škrge, razvijen još i poseban organ za disanje tzv. labirint.
On im služi za udisanje kisika iz atmosfere pa zato površina vode u akvariju sa dvodihalicama nikada ne smije biti potpuno pokrivena ( bilje, prljavština ) jer bi se u najgorem slučaju ribe ugušile iako u vodi ima dovoljno kisika. Većina predstavnika ove familije su vrlo miroljubive naravi iako ima i onih agresivnih koji nisu pogodni za držanje u zajedničkim akvarijima. Razmnožavaju se na različite načine, neke slobodno među biljkama, neke rađaju žive mlade dok velika većina radi gnijezda od plutajućeg bilja i mjehurića zraka na površini vode. U ovoj zadnjoj grupi je i riba zvana Colisa lalia ili patuljasta kolisa kojoj ću u ovom članku posvetiti najviše pažnje.
Dakle... Da bi uspješno uzgojili nove mlade colise bilo bi dobro da imamo barem 2 akvarija, što znači jedan zajednički i još jedan u kojem mislimo mrijestiti parove. Akvarij za mrijet može biti i mali od kojih 40L u koji zbog lakšeg održavanja higijene stavimo samo par plutajućih biljaka od kojih će mužjak napraviti gnijezdo. Temperatura vode bi trebala tj. mora biti stalna i to od 25-28 C, tvrdoća na nekih 8-10 dH dok kiselost i nije tako važna zbog samih riba već zbog mogućih bolesti pa bi bilo dobro da je na laganih 6,5 pH. E sad kad imamo potrebne parametre osvrnut ću se na to kako izgleda sam mrijest, kako prepoznati par spreman za mrijest i kako odgojiti mlade ribice.
Kad se približi vrijeme za mrijest mužjak počinje graditi gnijezdo tako što najprije skupi plutajuće bilje te ga lijepi mjehurićima zraka koje ispljune ispod lišća. Zaboravio sam reći da u tom akvariju filtracija treba biti isključena jer bi u suprotnom sav mužjakov trud doslovno pao u vodu. Nakon što je gnijezdo gotovo mužjak u živahnoj, temperamentnoj igri zavodi ženku i pokušava je privući do gnijezda. Kada ženka pristane na mrijest mužjak je obujmi svojim tijelom tako da se njihovi spolni organi što više približe. Ženka u tom trenutku odlaže ikru koju mužjak odmah oplođuje. Mriješćenje je vrlo intenzivno tako da je par nekoliko sekundi u potpunom zanosu iz kojeg se najprije "budi" mužjak te odmah skupi svu ikru i nosi je gnijezdo. Kad par potpuno prekine sa odlaganjem ikre ženku moramo vratiti u zajednički akvarij jer bi je mužjak konstantno naganjao da ne pojede jaja. Od tog trenutka mužjak preuzima ulogu brižne mame i brani buduće potomke, ponekad čak zna napraviti i novo gnijezdo ako mu se čini da je ovo na lošem mjestu te sva jaja iz starog brižno prenese u novo sagrađeni "dom". Prvih par dana posebno moramo paziti na to da je temperatura vode stalna, a u isto vrijeme pazimo i dali mužjak čuva mlade te ukoliko ih je počeo zanemarivati vratimo ga u zajednički akvarij.
Vrijeme razvoja jaja ovisi o temperaturi vode. Više temperature (29C) ubrzavaju razvoj ali isto tako pogoduju razvoju raznih bolesti koje sigurno nisu bas omiljena pojava za nas akvariste. Pa je svakako bolje da to traje nešto duže nego da nam zbog nestrpljivosti propadne sav nas trud. Najbolja temperatura bi bila oko 26-27C i ribice bi trebale proplivati u roku +/-24h
Čim vidimo da male ribice slobodno plivaju možemo uključiti filter ( najbolje spužvasti na zračnu pumpu) te ih početi hraniti sa infuzorijom koju smo prethodno pripremili. Nakon 10-14 dana mlade colise već možemo početi hraniti sa mladom artemijom. Hranjenje artemijom bi trebalo trajati oko 15-20 dana te ih nakon toga treba polako privikavati na veću hranu kao što su grindal crvi. Narednih 6 mjeseci je potrebno hraniti ih vrhunskom, finom i kvalitetnom papicom. Uz sve to higijenski uvjeti bi trebali biti kao u operacionoj sali ako ne i bolji, dakle primit se posla i trud će vam se sigurno isplatiti.
NapomenaOtprilike 15. dan nakon što mlade ribice proplivaju treba spustiti nivo vode na 12-15cm jer se u tom razdoblju razvija labirint o kojem sam govorio na početku pa mladunci dišu isključivo preko njega (što znači atmosferski kisik) i ako je voda preduboka moglo bi doći do pretjeranog umaranja malih ribica, te samim time i mogućih gubitaka. Akvarij mora biti pokriven kako bi vlaga u zraku bila visoka, te kako bi im se labirint propisno razvio.
On im služi za udisanje kisika iz atmosfere pa zato površina vode u akvariju sa dvodihalicama nikada ne smije biti potpuno pokrivena ( bilje, prljavština ) jer bi se u najgorem slučaju ribe ugušile iako u vodi ima dovoljno kisika. Većina predstavnika ove familije su vrlo miroljubive naravi iako ima i onih agresivnih koji nisu pogodni za držanje u zajedničkim akvarijima. Razmnožavaju se na različite načine, neke slobodno među biljkama, neke rađaju žive mlade dok velika većina radi gnijezda od plutajućeg bilja i mjehurića zraka na površini vode. U ovoj zadnjoj grupi je i riba zvana Colisa lalia ili patuljasta kolisa kojoj ću u ovom članku posvetiti najviše pažnje.
Dakle... Da bi uspješno uzgojili nove mlade colise bilo bi dobro da imamo barem 2 akvarija, što znači jedan zajednički i još jedan u kojem mislimo mrijestiti parove. Akvarij za mrijet može biti i mali od kojih 40L u koji zbog lakšeg održavanja higijene stavimo samo par plutajućih biljaka od kojih će mužjak napraviti gnijezdo. Temperatura vode bi trebala tj. mora biti stalna i to od 25-28 C, tvrdoća na nekih 8-10 dH dok kiselost i nije tako važna zbog samih riba već zbog mogućih bolesti pa bi bilo dobro da je na laganih 6,5 pH. E sad kad imamo potrebne parametre osvrnut ću se na to kako izgleda sam mrijest, kako prepoznati par spreman za mrijest i kako odgojiti mlade ribice.
Kad se približi vrijeme za mrijest mužjak počinje graditi gnijezdo tako što najprije skupi plutajuće bilje te ga lijepi mjehurićima zraka koje ispljune ispod lišća. Zaboravio sam reći da u tom akvariju filtracija treba biti isključena jer bi u suprotnom sav mužjakov trud doslovno pao u vodu. Nakon što je gnijezdo gotovo mužjak u živahnoj, temperamentnoj igri zavodi ženku i pokušava je privući do gnijezda. Kada ženka pristane na mrijest mužjak je obujmi svojim tijelom tako da se njihovi spolni organi što više približe. Ženka u tom trenutku odlaže ikru koju mužjak odmah oplođuje. Mriješćenje je vrlo intenzivno tako da je par nekoliko sekundi u potpunom zanosu iz kojeg se najprije "budi" mužjak te odmah skupi svu ikru i nosi je gnijezdo. Kad par potpuno prekine sa odlaganjem ikre ženku moramo vratiti u zajednički akvarij jer bi je mužjak konstantno naganjao da ne pojede jaja. Od tog trenutka mužjak preuzima ulogu brižne mame i brani buduće potomke, ponekad čak zna napraviti i novo gnijezdo ako mu se čini da je ovo na lošem mjestu te sva jaja iz starog brižno prenese u novo sagrađeni "dom". Prvih par dana posebno moramo paziti na to da je temperatura vode stalna, a u isto vrijeme pazimo i dali mužjak čuva mlade te ukoliko ih je počeo zanemarivati vratimo ga u zajednički akvarij.
Vrijeme razvoja jaja ovisi o temperaturi vode. Više temperature (29C) ubrzavaju razvoj ali isto tako pogoduju razvoju raznih bolesti koje sigurno nisu bas omiljena pojava za nas akvariste. Pa je svakako bolje da to traje nešto duže nego da nam zbog nestrpljivosti propadne sav nas trud. Najbolja temperatura bi bila oko 26-27C i ribice bi trebale proplivati u roku +/-24h
Čim vidimo da male ribice slobodno plivaju možemo uključiti filter ( najbolje spužvasti na zračnu pumpu) te ih početi hraniti sa infuzorijom koju smo prethodno pripremili. Nakon 10-14 dana mlade colise već možemo početi hraniti sa mladom artemijom. Hranjenje artemijom bi trebalo trajati oko 15-20 dana te ih nakon toga treba polako privikavati na veću hranu kao što su grindal crvi. Narednih 6 mjeseci je potrebno hraniti ih vrhunskom, finom i kvalitetnom papicom. Uz sve to higijenski uvjeti bi trebali biti kao u operacionoj sali ako ne i bolji, dakle primit se posla i trud će vam se sigurno isplatiti.
NapomenaOtprilike 15. dan nakon što mlade ribice proplivaju treba spustiti nivo vode na 12-15cm jer se u tom razdoblju razvija labirint o kojem sam govorio na početku pa mladunci dišu isključivo preko njega (što znači atmosferski kisik) i ako je voda preduboka moglo bi doći do pretjeranog umaranja malih ribica, te samim time i mogućih gubitaka. Akvarij mora biti pokriven kako bi vlaga u zraku bila visoka, te kako bi im se labirint propisno razvio.
Neon Tetra
Akvaristima vrlo dobro poznata tropska riba koja je više desetaka godina pravi ukras mnogih akvarija.Domovina joj je gornji tok sliva Amazona,Rio Putumayo,Rio Purus i Ostperu.U Europu je prvi puta uvežena 1936.godine i vrlo brzo se raširila.Pripada mnogobrojnoj porodici CHARACIDAE,lososi.Postoji ukupno tri podvrste,crvena ili kardinal neonka(Cheirodon axelrodi),plava(P.innesi) i kod nas rijetka ,P.simulans,veličine jedva 2 cm. Neonka,ili kako je u većini zemalja zovu,neon tetra na oko vrlo nježna riba pogodna je za držanje u svakom zajedničkom akvariju.Naziv je dobila zbog presijavanja žarkih crveno-plavih boja koje emitiraju stanice u potkožnom tkivu u određenom upadnom kutu svjetlosti,dakle,riba ne svjetli u mraku kao što to mnogi početnici pomisle.Pošto je izrazita jatašica,pogrešno je držati samo nekoliko primjeraka,jer tek u jatu od 10-15 jedinki pokazuju svu svoju raskoš boja.Iako malog maksimalnog rasta jedva 4 cm,neonka je otporna i nezahtjevna tropska riba.Iz prakse mi je poznato da u vrijeme transporta,kada temperatura zna pasti na +14 C,ribe budu u svojevrsnom šoku,međutim,podizanjem temperature na 22-23 C, ponovno se oporavljaju i veselo plivaju.Mnoge akvarijske ribe sa jačom konstitucijom ne bi preživjele takva temperaturna kolebanja.Najbolje ih je držati sa ostalim sitnim tetrama,npr.crnom neonkom(Hyphessobrycon herbertaxelrodi), crvenoprugom tetrom(Hemigrammus erytrozonus),crvenoglavom tetrom(Petitella georgiae) i sl.,a u kombinaciji sa Skalarima,(P.scalare)potreban je oprez zbog razlike u veličini,jer su Skalari tipični Ciklidi i pojest će sve što im stane u usta.
Neonkama odgovara mekša (7-8 dH) i blago kiselija (pH 6,5) voda temperature 22-23 C kakva je u prirodi odakle potječu,mada vrlo dobro uspjevaju i u tvrđoj vodi alkalne reakcije kakva je većinom naša vodovodna.Što se tiče izbora hrane,uopće nisu izbirljive. Najviše im odgovara živa hrana u vidu ciklopa,tubifexa,larvi sitnih insekata,ali vrlo dobro uzimaju i sušenu hranu u vidu listića.Bitno je samo da veličinu hrane prilagodimo veličini njihovih usta.Akvarij za neonke ne treba biti veliki,za manje jato dovoljan je 40 litarski kojeg dekoriramo sa dosta sitnolisnog bilja(Vesicularia dubyana,Myriophyllum) i manjim mangrovim panjem u sredini,koji ispušta huminske kiseline i blago zatamnjuje vodu,što neonkama pogoduje pa njihove boje budu jače izražene.Ako ne stavimo mangrovi panj,korisno je kupiti u specijaliziranim trgovinama treset u granulama i staviti ga u filter ili njegov koncentrat u tekućini,što ima isti efekat.
Ako nismo zadovoljni samo promatranjem ovih riba,te ih poželimo razmnožiti,potrebno je izvršiti određene pripreme.Neonke spolno sazrijevaju sa otprilike sedam mjeseci starosti i tada je potrebno odvojiti mužjake od ženki i hraniti ih što raznovrsnijom hranom,po mogućnosti živom.Ako je zimski period te nema prirodne žive hrane,možemo ih hraniti sa kućnim uzgojem grindal crva ili enhitreja.U međuvremenu je potrebno pripremiti mrijestilišni akvarij koji je veličine od 6-10 litara.Na dno stavljamo krupnije kamenje ili zaštitnu mrežu,jer su roditelji nakon mrijesta skloni proždiranju ikre.Na sredinu akvarija stavljamo nešto što će poslužiti kao podloga za polijeganje ikre.U prirodi je to sitnolisno bilje, dok ja obično koristim umjetni materijal koji se koristi za biloško filtriranje, nakupina sintetičke vate zelene boje, koju opteretim kamenom da ne bi isplivala.
Od filtracije,koristim mali spužva-filter pokretan zrakom,a aeraciju smanjim na minimum kako ne bi stvarala previše jaku struju vode.Sav materijal i opremu koja se unosi prethodno treba dezinficirati u blagoj otopini hipermangana. Za dobar razvoj ikre i mlađi potrebna je meka voda(1-3 dGH) i nešto kiselija(pH oko 6),dok tempertura oko jedan stupanj veća nego u zajedničkom akvariju,23-24 C.Akvaristi vodu za mrijest neonki pripremaju pomoću ionskih izmjenjivača ili RO aparata, mješajući je sa vodovodnom do željene tvrdoće i pH vrijednosti.Tako pripremljen akvarij postavimo na neko mirno mjesto i gdje nema dnevne svjetlosti,umjetno svjetlo također nije potrebno.U večernjim satima,odabrane parove prenesemo u mrijestilišni akvarij,a do mrijesta će najvjerojatnije doći u prvim jutranjim satima.Ikra je vrlo sitna,staklasta i teško uočljiva.Kod dobro pripremljenih parova količina ikre je od 150-250 jajašaca.Mrijest traje sat do dva,te nakon toga parove vraćamo,a akvarij prekrijemo tamnim papirom jer je ikra fotosenzibilna te usljed jake svjetlosti može doći do propadanja cijelog mrijesta.Nakon 24 sata izlegu se ličinke koje prvih dana «vise» po staklu i po spužva-filteru.Ako ih osvjetlimo baterijskom lampom,ličinke pod utjecajem svjetla krenu prema gore te možemo odrediti intenzitet mrijesta.Šestog dana ličinke proplivavaju u potrazi za hranom i tada počinje prva ishrana.Ovo je jedan od nabitnijih trenutaka u mrijestu,jer upravo od toga ovisi koliko će ih ostati u životu.u prvom hranjenju mlađ uzima samo živu hranu,i to nauplije fine,sitne artemije ili ako netko ima mogućnosti uhvatiti u prirodi sitne nauplije ciklopa.Sa umjetnom hranom se ne mogu održati na životu.Ne smijemo pratjerati sa količinom hrane,jer artemija ubrzo ugiba na dnu i vrlo brzo kvari vodu ,te ako pretjeramo,višak obavezno izvući tankim crijevom.Nakon dva do tri tjedna,na malim neonkama počinjemo uočavati plavu crtu.I dalje na snazi vrijedi vrhunska čistoća i kvalitet vode,jer su neonke u ovom preiodu rasta izuzetno osjetljive.Nakon četiri tjedna,pojavljuje im se i crvena boja,te im jelovnik možemo proširiti grindal crvima ili vrlo sitnom sušenom hranom.Kada se završi stadij dobivanja boja,neonke trebamo prebaciti u veći akvarij,koji ne treba biti preveliki,visine do 30 cm,i to tako da prelijemo sadržaj mrijestilišnog,bez hvatanja mrežicom ili procjeđivanja.Voda treba biti sličnog kvaliteta,ali ne smije biti ni stupanj hladnija,jer možemo izgubiti cijeli mrijest.U novom,većem akvariju,uz odgovarajuću ishranu,neonke naglo počinju rasti i ako im ne mijenjamo redovito dio vode,ribe se mogu razboliti.Bolest koja infektira neonke je specifična,manifestira se u «prekinutoj»plavoj prugi i bijelim potkožnim mrljama,akvaristi je nazivaju i neonska bolest.Uzročnik je Plistophora hyphessobryconis i napada mišićno tkivo ribe.Na žalost,još nije poznat efikasan lijek protiv te bolesti,potrebno je zaraženu ribu što prije odstraniti.
Na ovako opisan način se mrijesti većina južnoameričkih tetri sa nekim manjim specifičnostima vezanim uz tvrdoću,temperaturu i pH vrijednost vode.U svom višegodišnjem iskustvu sa tetrama uspješno sam mrijestio više od dvadesetak vrsta i većina akvarija mi je prilagođeno njihovom malom rastu.
Sa dva i pol do tri mjeseca,neonke su veličine oko tri centimetra i spremne su za stavljanje u zajednički akvarij sa ostalim,kompatibilnim vrstama.Skupina od nekoliko stotina neonki koje se kreću u jatu poput velike kugle,ostavlja nezaboravan prizor koji treba vidjeti još koji puta.
Neonkama odgovara mekša (7-8 dH) i blago kiselija (pH 6,5) voda temperature 22-23 C kakva je u prirodi odakle potječu,mada vrlo dobro uspjevaju i u tvrđoj vodi alkalne reakcije kakva je većinom naša vodovodna.Što se tiče izbora hrane,uopće nisu izbirljive. Najviše im odgovara živa hrana u vidu ciklopa,tubifexa,larvi sitnih insekata,ali vrlo dobro uzimaju i sušenu hranu u vidu listića.Bitno je samo da veličinu hrane prilagodimo veličini njihovih usta.Akvarij za neonke ne treba biti veliki,za manje jato dovoljan je 40 litarski kojeg dekoriramo sa dosta sitnolisnog bilja(Vesicularia dubyana,Myriophyllum) i manjim mangrovim panjem u sredini,koji ispušta huminske kiseline i blago zatamnjuje vodu,što neonkama pogoduje pa njihove boje budu jače izražene.Ako ne stavimo mangrovi panj,korisno je kupiti u specijaliziranim trgovinama treset u granulama i staviti ga u filter ili njegov koncentrat u tekućini,što ima isti efekat.
Ako nismo zadovoljni samo promatranjem ovih riba,te ih poželimo razmnožiti,potrebno je izvršiti određene pripreme.Neonke spolno sazrijevaju sa otprilike sedam mjeseci starosti i tada je potrebno odvojiti mužjake od ženki i hraniti ih što raznovrsnijom hranom,po mogućnosti živom.Ako je zimski period te nema prirodne žive hrane,možemo ih hraniti sa kućnim uzgojem grindal crva ili enhitreja.U međuvremenu je potrebno pripremiti mrijestilišni akvarij koji je veličine od 6-10 litara.Na dno stavljamo krupnije kamenje ili zaštitnu mrežu,jer su roditelji nakon mrijesta skloni proždiranju ikre.Na sredinu akvarija stavljamo nešto što će poslužiti kao podloga za polijeganje ikre.U prirodi je to sitnolisno bilje, dok ja obično koristim umjetni materijal koji se koristi za biloško filtriranje, nakupina sintetičke vate zelene boje, koju opteretim kamenom da ne bi isplivala.
Od filtracije,koristim mali spužva-filter pokretan zrakom,a aeraciju smanjim na minimum kako ne bi stvarala previše jaku struju vode.Sav materijal i opremu koja se unosi prethodno treba dezinficirati u blagoj otopini hipermangana. Za dobar razvoj ikre i mlađi potrebna je meka voda(1-3 dGH) i nešto kiselija(pH oko 6),dok tempertura oko jedan stupanj veća nego u zajedničkom akvariju,23-24 C.Akvaristi vodu za mrijest neonki pripremaju pomoću ionskih izmjenjivača ili RO aparata, mješajući je sa vodovodnom do željene tvrdoće i pH vrijednosti.Tako pripremljen akvarij postavimo na neko mirno mjesto i gdje nema dnevne svjetlosti,umjetno svjetlo također nije potrebno.U večernjim satima,odabrane parove prenesemo u mrijestilišni akvarij,a do mrijesta će najvjerojatnije doći u prvim jutranjim satima.Ikra je vrlo sitna,staklasta i teško uočljiva.Kod dobro pripremljenih parova količina ikre je od 150-250 jajašaca.Mrijest traje sat do dva,te nakon toga parove vraćamo,a akvarij prekrijemo tamnim papirom jer je ikra fotosenzibilna te usljed jake svjetlosti može doći do propadanja cijelog mrijesta.Nakon 24 sata izlegu se ličinke koje prvih dana «vise» po staklu i po spužva-filteru.Ako ih osvjetlimo baterijskom lampom,ličinke pod utjecajem svjetla krenu prema gore te možemo odrediti intenzitet mrijesta.Šestog dana ličinke proplivavaju u potrazi za hranom i tada počinje prva ishrana.Ovo je jedan od nabitnijih trenutaka u mrijestu,jer upravo od toga ovisi koliko će ih ostati u životu.u prvom hranjenju mlađ uzima samo živu hranu,i to nauplije fine,sitne artemije ili ako netko ima mogućnosti uhvatiti u prirodi sitne nauplije ciklopa.Sa umjetnom hranom se ne mogu održati na životu.Ne smijemo pratjerati sa količinom hrane,jer artemija ubrzo ugiba na dnu i vrlo brzo kvari vodu ,te ako pretjeramo,višak obavezno izvući tankim crijevom.Nakon dva do tri tjedna,na malim neonkama počinjemo uočavati plavu crtu.I dalje na snazi vrijedi vrhunska čistoća i kvalitet vode,jer su neonke u ovom preiodu rasta izuzetno osjetljive.Nakon četiri tjedna,pojavljuje im se i crvena boja,te im jelovnik možemo proširiti grindal crvima ili vrlo sitnom sušenom hranom.Kada se završi stadij dobivanja boja,neonke trebamo prebaciti u veći akvarij,koji ne treba biti preveliki,visine do 30 cm,i to tako da prelijemo sadržaj mrijestilišnog,bez hvatanja mrežicom ili procjeđivanja.Voda treba biti sličnog kvaliteta,ali ne smije biti ni stupanj hladnija,jer možemo izgubiti cijeli mrijest.U novom,većem akvariju,uz odgovarajuću ishranu,neonke naglo počinju rasti i ako im ne mijenjamo redovito dio vode,ribe se mogu razboliti.Bolest koja infektira neonke je specifična,manifestira se u «prekinutoj»plavoj prugi i bijelim potkožnim mrljama,akvaristi je nazivaju i neonska bolest.Uzročnik je Plistophora hyphessobryconis i napada mišićno tkivo ribe.Na žalost,još nije poznat efikasan lijek protiv te bolesti,potrebno je zaraženu ribu što prije odstraniti.
Na ovako opisan način se mrijesti većina južnoameričkih tetri sa nekim manjim specifičnostima vezanim uz tvrdoću,temperaturu i pH vrijednost vode.U svom višegodišnjem iskustvu sa tetrama uspješno sam mrijestio više od dvadesetak vrsta i većina akvarija mi je prilagođeno njihovom malom rastu.
Sa dva i pol do tri mjeseca,neonke su veličine oko tri centimetra i spremne su za stavljanje u zajednički akvarij sa ostalim,kompatibilnim vrstama.Skupina od nekoliko stotina neonki koje se kreću u jatu poput velike kugle,ostavlja nezaboravan prizor koji treba vidjeti još koji puta.
Coridoras Similis
Kao prvo, znao sam da se nisam trebao uputiti u strani, zapadni, da ne velim kapitalistički svijet sa tako malo love, ali još sam više bio svjestan činjenice da više od toga nisam smio uzeti ni u ludilu , jer bih naravno sve potrošio u naletu aqua-manijačke shopping groznice…Rezultat? Svih 150 eura koje sam uzeo je otišlo na par sitnica koje su stale u omanju vrećicu, ali i 5 malih, preslatkih, točkastih i neodoljivih corydoras similisa…Zbilja ne znam zašto mi se uvijek nasmiješi brk kad vidim te malecke somiće, pogotovo vrste koje se nikad nisu pojavljivale u HR dućanima ili barem nisu previše česte u njima, ali nakon nekoliko godina takvog ponašanja (neki bi rekli čudnog , ali što oni znaju) , više ni ne reagiram razumski na vađenje novčanika i onaj čudan tekst koji mi se kroz maglu probija do svijesti : «Gospođo, dajte mi sve ove somiće» …
Mogao bih se čak i zakleti da to nije moj glas…Ali , čiji god da je, vrećica sa ribama uvijek završava kod mene, jednako kao i račun… Ovaj put je tekst bio nešto kao: « Frau, bite ja bih dize fiše, corydoraz, danke…funf komade,ja»…Ajme, kad su ribe u pitanju progovaram i jezike koje nikad pričao ni učio nisam…katastrofa…U svakom slučaju, 30 E za 5 korija mi u tom trenutku nije bila neka velika cifra…Tek kad sam izašao iz dućana sa tom jednom vrećicom i svih 150 E pomnožio sa 7,5 kn osjetio sam lagano stezanje u trbuhu. A još je trebalo i prošvercat ribe preko nekoliko granica- jer se živina bez hrpe papira i dozvola ne smije prevoziti - vrećica u ruksak, ruksak pod noge, nevini smiješak na naivnoj faci i sve su granice bile otvorene. Uz malo nervoze i još poneko stezanje u želudcu… ( e , a da li se ovaj tekst može ikako upotrijebiti protiv mene? A da ja ipak skratim priču pošto je ovo sve gore ipak samo zbog dramaturgije i ne može se dokazati ni uzeti u obzir na sudu…hmmmm,jel da? J ) .
Općenito o ovim brkicama
Porodica: Callichthyidae
Veličina: mužjaci do 3,5 cm, ženke do 4,5
Prirodno stanište: J.Amerika - Brazil, pritoci Rio Madeire
Kemijske karakteristike vode: 6.5 PH , tvrdoća 2-14
Znanstveno je opisan tek 1991 (Hieronimus ), a ime similis mu je dano zbog sličnosti sa vrstom Corydoras ourastigma
sa kojom dijeli stanište. Ipak, iako su po koloraciji skoro identični, nije ih teško razlikovati prema obliku njuške, C.similis ima tupu, dok C.ourastigma ima izduženu njušku. Jedan poznatiji primjer takve razlike su C.imitator i C.adolfoi.
Zaplet
Koliko god da sam se trudio da izaberem 2 ženke i 3 mužjaka, ribe su ipak bile malo premlade da bi se sa sigurnošću mogao utvrditi spol. Smjestio sam ih u 45 litarski akvarij dimenzija 50x30x30 sa unutrašnjim staklenim filterom na vodenu pumpu ( punjen bio-ballsima, vatom i na vrhu spužvom) , sitnim pijeskom , nekoliko kamena i drvom sa pričvršćenom javanskom paprati te javanskom mahovinom koje je bilo podosta po cijelom akvariju . Voda je bila bunarska, pH 7.2 , gH 14 , bez dodatka treseta . Iako je ovaj akvarij bio namješten za mrijest , mislio sam ih mrijestiti u drugom akvariju, jer corydorase više volim mrijest u manjim, golim akvarijima, bez pijeska (samo s javanskom mahovinom) zbog lakšeg čišćenja, a također i zato što su se u ovome puževi opasno namnožili. No, pošto su corydorasi još bili mali, ostavio sam ih ipak u društvu vesele mase pužića ( strašno iritirajućih živina koje su mi se razmilile po skoro svim akvarijima) i hranio sa nekoliko vrsta hrane, uključujući jednom tjedno hranjenje sa smrznutim larvama komaraca ili chyronomusima.
Vrijeme je prolazilo uobičajnom brzinom - što znači brže nego što se može pratiti- i polako sam prilikom djelomičnih izmjena vode (svakih tjedan dana oko 10% uz obavezno usisavanje što većeg broja puževa) spuštao tvrdoću i pH, a i mali corydorci su narasli do spolne prepoznatljivosti. Na moju žalost pokazalo se da imam samo jednu ženku..No dobro, što se mrijesta tiče najbolji je omjer 2 mužjaka na 1 ženku, pa sam počeo polako razmišljati o odvajanju trija u poseban 20 litarski akvarij na mrijest, ali moja komocija u kombinaciji s nedostatkom vremena je učinila svoje. Nekoliko dana nakon djelomične promjene vode primijetio sam jaja na staklu! «Opa, ma vidi ti malaca, prvi mrijest!» pomislio sam i odmah se bacio na ono što svaki novopečeni «akvaristički otac» radi u takvim slučajevima – pisanje SMS poruka prijateljima akvaristima! J Uh, čisto zadovoljstvo je sjesti ispred akvarija i gledati u malena jajašca na staklu, u mahovini, na listovima…u svakom slučaju bilo je dosta ljenčarenja ( i potrošenog kredita na mobitelu) i krenuo sam sa preseljenjem jaja u drugi akvarij, ali kada sam pomaknuo mahovinu da lakše dođem do jaja na staklu čekalo me je drugo iznenađenje!
Nekoliko malenih jajašaca sa repom je panično potražilo zaklon ispod drugog grma mahovine! Znači mrijestili su se najvjerojatnije odmah drugi dan nakon promjene vode, a ja u svom svakodnevnom užurbanom ritmu nisam to ni uočio! E sad sam bio u nedoumici…da li maknuti roditelje, ostaviti sve kako je ili pokušati odvojiti čim više jaja u poseban akvarij? Nisam htio hvatati odrasle, što zbog mogućnosti da stradaju već izleženi malci, što zbog toga što mi je bilo nešto čudno u malom broju jaja na staklu i izleženih korija. Ostavio sam sve kako je bilo i sljedećih dana pozornije ( i češće) pratio sve što se događalo u akvariju. Ispostavilo se da su se similisi u sljedećih 10 dana mrijestili još nekoliko puta, da bi na kraju tog perioda u akvariju bilo oko 50-tak što jaja, što već izleženih corija. Roditelji nisu dirali ni jaja ni malce, a i puževima je broj od stalnog usisavanja u vrijeme mrijesta drastično pao.Vrijednosti vode u trenutku mrijesta su bile : pH 6,6, tvrdoća 10 gH, temp. 25 C. U svim mrijestnim akvarijima volim imati javansku mahovinu, jer osim što služi za skrivanje pa se ribe bolje osjećaju, dobar je izvor prve hrane za male ribice. Naravno, nemojte misliti da je to dovoljno. Korije sam hranio spirulina prahom i sitno drobljenom kvalitetnom suhom hranom ( tetra listići i hrana za diskuse), a nakon što su malo narasli sjeckao sam im i larve komaraca. Artemija naravno također može poslužiti kao hrana za mlađ, ali je ja zbog nedostatka vremena-komocije-lijenosti ne uzgajam.
Kraj
Malci su uz redovne promjene vode ( svaka 3 dana 10 % vode iste temperature i tvrdoće) i gore navedenu ishranu rasli prilično brzo. Pošto su se izlegli sa vremenskim razmacima bilo je zanimljivo gledati jato ribica različite veličine kako se razvijaju. Nakon 2 mjeseca kada su i najmanji malci dovoljno narasli, odvojio sam roditelje u drugi akvarij u kojem su se počeli mrijestiti odmah drugi dan, ali ovaj puta su položili samo desetak jaja.
Danas sam ponosan vlasnik jata od 60-tak corydoras similisa i iako je bilo interesenata za kupnju, jednostavno se ne mogu odlučiti na prodaju..Nekako su mi baš ovi točkasti brkonje prirasli srcu!
Mogao bih se čak i zakleti da to nije moj glas…Ali , čiji god da je, vrećica sa ribama uvijek završava kod mene, jednako kao i račun… Ovaj put je tekst bio nešto kao: « Frau, bite ja bih dize fiše, corydoraz, danke…funf komade,ja»…Ajme, kad su ribe u pitanju progovaram i jezike koje nikad pričao ni učio nisam…katastrofa…U svakom slučaju, 30 E za 5 korija mi u tom trenutku nije bila neka velika cifra…Tek kad sam izašao iz dućana sa tom jednom vrećicom i svih 150 E pomnožio sa 7,5 kn osjetio sam lagano stezanje u trbuhu. A još je trebalo i prošvercat ribe preko nekoliko granica- jer se živina bez hrpe papira i dozvola ne smije prevoziti - vrećica u ruksak, ruksak pod noge, nevini smiješak na naivnoj faci i sve su granice bile otvorene. Uz malo nervoze i još poneko stezanje u želudcu… ( e , a da li se ovaj tekst može ikako upotrijebiti protiv mene? A da ja ipak skratim priču pošto je ovo sve gore ipak samo zbog dramaturgije i ne može se dokazati ni uzeti u obzir na sudu…hmmmm,jel da? J ) .
Općenito o ovim brkicama
Porodica: Callichthyidae
Veličina: mužjaci do 3,5 cm, ženke do 4,5
Prirodno stanište: J.Amerika - Brazil, pritoci Rio Madeire
Kemijske karakteristike vode: 6.5 PH , tvrdoća 2-14
Znanstveno je opisan tek 1991 (Hieronimus ), a ime similis mu je dano zbog sličnosti sa vrstom Corydoras ourastigma
sa kojom dijeli stanište. Ipak, iako su po koloraciji skoro identični, nije ih teško razlikovati prema obliku njuške, C.similis ima tupu, dok C.ourastigma ima izduženu njušku. Jedan poznatiji primjer takve razlike su C.imitator i C.adolfoi.
Zaplet
Koliko god da sam se trudio da izaberem 2 ženke i 3 mužjaka, ribe su ipak bile malo premlade da bi se sa sigurnošću mogao utvrditi spol. Smjestio sam ih u 45 litarski akvarij dimenzija 50x30x30 sa unutrašnjim staklenim filterom na vodenu pumpu ( punjen bio-ballsima, vatom i na vrhu spužvom) , sitnim pijeskom , nekoliko kamena i drvom sa pričvršćenom javanskom paprati te javanskom mahovinom koje je bilo podosta po cijelom akvariju . Voda je bila bunarska, pH 7.2 , gH 14 , bez dodatka treseta . Iako je ovaj akvarij bio namješten za mrijest , mislio sam ih mrijestiti u drugom akvariju, jer corydorase više volim mrijest u manjim, golim akvarijima, bez pijeska (samo s javanskom mahovinom) zbog lakšeg čišćenja, a također i zato što su se u ovome puževi opasno namnožili. No, pošto su corydorasi još bili mali, ostavio sam ih ipak u društvu vesele mase pužića ( strašno iritirajućih živina koje su mi se razmilile po skoro svim akvarijima) i hranio sa nekoliko vrsta hrane, uključujući jednom tjedno hranjenje sa smrznutim larvama komaraca ili chyronomusima.
Vrijeme je prolazilo uobičajnom brzinom - što znači brže nego što se može pratiti- i polako sam prilikom djelomičnih izmjena vode (svakih tjedan dana oko 10% uz obavezno usisavanje što većeg broja puževa) spuštao tvrdoću i pH, a i mali corydorci su narasli do spolne prepoznatljivosti. Na moju žalost pokazalo se da imam samo jednu ženku..No dobro, što se mrijesta tiče najbolji je omjer 2 mužjaka na 1 ženku, pa sam počeo polako razmišljati o odvajanju trija u poseban 20 litarski akvarij na mrijest, ali moja komocija u kombinaciji s nedostatkom vremena je učinila svoje. Nekoliko dana nakon djelomične promjene vode primijetio sam jaja na staklu! «Opa, ma vidi ti malaca, prvi mrijest!» pomislio sam i odmah se bacio na ono što svaki novopečeni «akvaristički otac» radi u takvim slučajevima – pisanje SMS poruka prijateljima akvaristima! J Uh, čisto zadovoljstvo je sjesti ispred akvarija i gledati u malena jajašca na staklu, u mahovini, na listovima…u svakom slučaju bilo je dosta ljenčarenja ( i potrošenog kredita na mobitelu) i krenuo sam sa preseljenjem jaja u drugi akvarij, ali kada sam pomaknuo mahovinu da lakše dođem do jaja na staklu čekalo me je drugo iznenađenje!
Nekoliko malenih jajašaca sa repom je panično potražilo zaklon ispod drugog grma mahovine! Znači mrijestili su se najvjerojatnije odmah drugi dan nakon promjene vode, a ja u svom svakodnevnom užurbanom ritmu nisam to ni uočio! E sad sam bio u nedoumici…da li maknuti roditelje, ostaviti sve kako je ili pokušati odvojiti čim više jaja u poseban akvarij? Nisam htio hvatati odrasle, što zbog mogućnosti da stradaju već izleženi malci, što zbog toga što mi je bilo nešto čudno u malom broju jaja na staklu i izleženih korija. Ostavio sam sve kako je bilo i sljedećih dana pozornije ( i češće) pratio sve što se događalo u akvariju. Ispostavilo se da su se similisi u sljedećih 10 dana mrijestili još nekoliko puta, da bi na kraju tog perioda u akvariju bilo oko 50-tak što jaja, što već izleženih corija. Roditelji nisu dirali ni jaja ni malce, a i puževima je broj od stalnog usisavanja u vrijeme mrijesta drastično pao.Vrijednosti vode u trenutku mrijesta su bile : pH 6,6, tvrdoća 10 gH, temp. 25 C. U svim mrijestnim akvarijima volim imati javansku mahovinu, jer osim što služi za skrivanje pa se ribe bolje osjećaju, dobar je izvor prve hrane za male ribice. Naravno, nemojte misliti da je to dovoljno. Korije sam hranio spirulina prahom i sitno drobljenom kvalitetnom suhom hranom ( tetra listići i hrana za diskuse), a nakon što su malo narasli sjeckao sam im i larve komaraca. Artemija naravno također može poslužiti kao hrana za mlađ, ali je ja zbog nedostatka vremena-komocije-lijenosti ne uzgajam.
Kraj
Malci su uz redovne promjene vode ( svaka 3 dana 10 % vode iste temperature i tvrdoće) i gore navedenu ishranu rasli prilično brzo. Pošto su se izlegli sa vremenskim razmacima bilo je zanimljivo gledati jato ribica različite veličine kako se razvijaju. Nakon 2 mjeseca kada su i najmanji malci dovoljno narasli, odvojio sam roditelje u drugi akvarij u kojem su se počeli mrijestiti odmah drugi dan, ali ovaj puta su položili samo desetak jaja.
Danas sam ponosan vlasnik jata od 60-tak corydoras similisa i iako je bilo interesenata za kupnju, jednostavno se ne mogu odlučiti na prodaju..Nekako su mi baš ovi točkasti brkonje prirasli srcu!
Diskusi(Symphysodon sp)
Discus (Symphysodon sp.) pripada velikoj porodici Ciklida(Cichlidae) koja broji preko tisuću ribljih vrsta koje žive u vrlo različitim vodama i uvjetima - od izuzetno mekih i kiselih voda Južne Amerike do tvrdih i alkalnih voda u afričkim jezerima.Svi Ciklidi su oviparni,tj. razmnožavaju se jajima koje čuvaju oba roditelja,kao i mladunče.Način reprodukcije i brige o potomstvu je vjerojatno razlog tolikoj popularnosti ove porodice, kako u svijetu, tako i kod nas.
Krajnji cilj svakog slakovodnog akvariste je oduvijek bio uzgoj i razmnožavanje ribe koju sa pravom nazivaju - KRALJ AKVARIJA. Ne tako davno, Discusi su bili prilično rijetki na našim prostorima, a o njihovom razmnožavanju se vrlo malo znalo.Razlog tome izmedu ostalog su i specifičnosti držanja, kao i cijena koja u usporedbi sa ostalim tropskim ribama nije nikad bila mala.
Ako uzmemo u obzir da je optimalna količina vode potrebna za dva Discusa 80 litara, a dubina na kojoj se ribe mrijeste 35-55 cm,dolazimo do zaključka da je idealni akvarij za mrijest dimenzija 50 x 50 x 50 cm,ili 125 litara.Takav akvarij se može napraviti od stakla debljine 6 - 8 mm, sa tim da uz gornji rub stavimo pojačanja koja su ujedno i nosači za stakleni poklopac. Poklopac je bitan iz razloga smanjenog isparavanja vode i sprečavanju iskakanja riba, a na njega se ujedno stavlja i rasvjeta. Akvarij se ostavlja bez ikakve dekoracije ili bilja.Takoder se dno ostavlja golo, kao bi se što bolje mogla kontrolirati higijena. Od tehnike, u akvarij se samo stavlja grijač, koji mora biti kvalitetan i precizan (npr.Jager), unutrašnji spužva-filter pokretan zrakom, precizni termometar, a sve ostalo je suvišno. Akvarij se može obljepiti samoljepivom tapetom sa svih strana,izuzev prednje,što ribama daje dodatni osjećaj sigurnosti.
Sa odrastanjem riba,u zajedničkom akvariju će nam se prije ili kasnije odvojiti dvije ribe, za koje pretpostavljamo da su se odlučile mrijestiti. Par ćemo prepoznati po ponašanju karakterističnom za sve Ciklide. Odvojit će se u jedan kut akvarija tjerajući sve ostale ribe iz tog područja i istovremeno tresući perajama i cijelim tijelom, čistit će odabranu površinu za polijeganje jaja.U zajedničkom akvariju, to je najčešće staklo ili silikon sa kojim je sastav akvarija popunjen,a može biti i krupni kamen, drvo ili široki list biljke.
Prvi mrijest se treba odvijati u zajedničkom akvariju, a budućim roditeljima će služiti kao vježba dok se ne uhodaju. Istovremeno, potrebno je pripremiti prethodno opisani akvarij gdje ćemo prebaciti par, pošto u zajedničkom akvariju nije moguće othraniti male Discuse.
Mrijestilišni akvarij treba postaviti na mirnom mjestu u sobi, kako bi se par što manje uznemiravao, ako je moguće i na što tamnije mjesto. Puni se prethodno pripremljenom vodom, bilo putem ionskih izmjenjivača, bilo putem reverzne osmoze. Voda mora biti vrlo mekana, kH manji od 1(uzgajivači koriste metodu mjerenja provodljivost vode koja se izražava u mikrosiemensima;voda za mrijest - 70 - 250 mikrosiemensa) , a pH vrijednost izmedu 5,5 - 6.Temperatura se podesi od 29 - 31 C, spužva - filter se postavi tako da dodiruje dno i da ne uzburkava vodu i sve tako ostavi da radi najmanje tjedan dana.U sredinu akvarija stavljamo podlogu za polaganje ikre. To je obično prevrnuta glinena tegla za cvijeće, tamno crvene ili smeđe boje.Ja imam po narudžbi pravljene stožaste posude na cijem dnu se nalazi proširenje u obliku prstena da se mladi kada se izlegu ne bi razišli po cijelom dnu. Treba izbjegavati keramičke posude (vaze) jer su previše glatke i tokom mrijesta ikra bi otpadala.
Kada smo to sve učinili, možemo prebaciti formirani par u mrijestilišni akvarij.Ribe će se odmah priviknuti na te, iako neprirodne, za njih praktične uvjete, i već za koji dan će se početi pripremati za sljedeći mrijest. Boje Discusa postaju intenzivnije, počinju se gurati i tresti perajama. Pojavljuju se legalice za polaganje ikre i mliječi i par počinje čistiti supstrat (teglu) na kome će se izmrijestiti.
Mrijest traje 30-45 minuta tokom kojeg je par vrlo uhodan. Ženka postavlja ikru u redovima, a mužjak je prati i oplođuje ikru red po red.U prosjeku biva položeno 150-200 komada ikre, mada nekad zna biti i daleko više.Kolega je imao mrijest braon Discusa (S.aequifasciata axelrodi) preko 350 komada! Inkubacija traje oko tri dana (od 60 - 72 sata, zavisno od temperature vode)tokom koje oba roditelja čuvaju ikru, odstranjuju neoplodena jajašca i provjetravaju grudnim perajama. Niska pH vrijednost je garancija čuvanja ikre od pojave plijesni (Saprolegnia). Ikra nije osjetljiva na svjetlost, a roditeljima koji je cijelo vrijeme čuvaju treba ostaviti svjetlo i po noći, samo slabijeg intenziteta. Nakon perioda inkubacije, pojavljuju se repići i roditelji pažljivo sele mlade na drugo mjesto na tegli.Tri do četiri dana nakon izlijeganja, mlađ potroši svoje žumancane vrećice i slobodno pliva po akvariju.U međuvremenu, roditelji potpuno mijenjaju boju.Glava i tijela ostaju svjetli,dok ostali dio tijela potamni gotovo do crne boje (ne vrijedi za Pigeon blood Discuse). To je znak da su roditelji počeli stvarati hranjivu kožnu izlučevinu - MUKUS, prvu hranu za mlade Discuse. Prevrnuta tegla se vadi, a mlađ se brzo sjati oko oba roditelja. Pošto je akvarij kockastog oblika,mlad se ne može izgubiti u njemu pošto roditelji plivaju u krug,te su na uvijek jednakoj udaljenosti. Spektakl kada roditelji hrane mlade, jedan je od najinteresantnijih prizora u slatkovodnoj akvaristici. Roditelji dozivaju mlade tresući perajama i tijelom, a kada se žele odmoriti drugi roditelj priđe, a hranitelj se naglo trgne naprijed. Mlađ ostane tamo gdje se hranitelj nalazio,a zatim se brzo sjate oko drugog roditelja.
Mlađ ostaje sa roditeljima najmanje dva tjedna, ali bolje je što duže jer će i mlade ribe brže napredovati.Od osmog dana može početi prihrana nauplijama Artemije i treba ih hraniti što češće, ali u količini koju mogu odmah pojesti, najbolje 5- 6 puta dnevno. Dvadesetog dana počnu uzimati i drugu hranu, npr. tablete koje se lijepe na staklo ili vrlo sitnu mješavinu goveđeg srca.
Nakon 30 dana, mladi su veličine izmedu 1,5 - 2 cm i trebaju se odvojiti od roditelja.Mogu se ostaviti još neko vrijeme u mrijestilišnom akvariju i izvaditi roditelje ili prebaciti mlade Discuse u novi akvarij sa biloškom filtracijom i gotovo istim parametrima vode. Sa dva mjeseca starosti ribe su prodajne veličine (oko 3 cm) i treba ih postepeno priviknuti na tvrdu vodu i razne vrste hrane kako bi budući vlasnici imali što manje poteškoća u aklimatizaciji.
Pored opisanog, idealnog načina, postoji i reprodukcija umjetnim putem bez roditelja kojom se služe svi profesionalni izgajivači kako bi dobili na količini.U slučaju loših roditelja koji jedu ikru, moguće je podmetnuti mlad drugom paru lošijih osobina koji se također mrijesti da bi se dobili ljepši varijeteti.
Krajnji cilj svakog slakovodnog akvariste je oduvijek bio uzgoj i razmnožavanje ribe koju sa pravom nazivaju - KRALJ AKVARIJA. Ne tako davno, Discusi su bili prilično rijetki na našim prostorima, a o njihovom razmnožavanju se vrlo malo znalo.Razlog tome izmedu ostalog su i specifičnosti držanja, kao i cijena koja u usporedbi sa ostalim tropskim ribama nije nikad bila mala.
Ako uzmemo u obzir da je optimalna količina vode potrebna za dva Discusa 80 litara, a dubina na kojoj se ribe mrijeste 35-55 cm,dolazimo do zaključka da je idealni akvarij za mrijest dimenzija 50 x 50 x 50 cm,ili 125 litara.Takav akvarij se može napraviti od stakla debljine 6 - 8 mm, sa tim da uz gornji rub stavimo pojačanja koja su ujedno i nosači za stakleni poklopac. Poklopac je bitan iz razloga smanjenog isparavanja vode i sprečavanju iskakanja riba, a na njega se ujedno stavlja i rasvjeta. Akvarij se ostavlja bez ikakve dekoracije ili bilja.Takoder se dno ostavlja golo, kao bi se što bolje mogla kontrolirati higijena. Od tehnike, u akvarij se samo stavlja grijač, koji mora biti kvalitetan i precizan (npr.Jager), unutrašnji spužva-filter pokretan zrakom, precizni termometar, a sve ostalo je suvišno. Akvarij se može obljepiti samoljepivom tapetom sa svih strana,izuzev prednje,što ribama daje dodatni osjećaj sigurnosti.
Sa odrastanjem riba,u zajedničkom akvariju će nam se prije ili kasnije odvojiti dvije ribe, za koje pretpostavljamo da su se odlučile mrijestiti. Par ćemo prepoznati po ponašanju karakterističnom za sve Ciklide. Odvojit će se u jedan kut akvarija tjerajući sve ostale ribe iz tog područja i istovremeno tresući perajama i cijelim tijelom, čistit će odabranu površinu za polijeganje jaja.U zajedničkom akvariju, to je najčešće staklo ili silikon sa kojim je sastav akvarija popunjen,a može biti i krupni kamen, drvo ili široki list biljke.
Prvi mrijest se treba odvijati u zajedničkom akvariju, a budućim roditeljima će služiti kao vježba dok se ne uhodaju. Istovremeno, potrebno je pripremiti prethodno opisani akvarij gdje ćemo prebaciti par, pošto u zajedničkom akvariju nije moguće othraniti male Discuse.
Mrijestilišni akvarij treba postaviti na mirnom mjestu u sobi, kako bi se par što manje uznemiravao, ako je moguće i na što tamnije mjesto. Puni se prethodno pripremljenom vodom, bilo putem ionskih izmjenjivača, bilo putem reverzne osmoze. Voda mora biti vrlo mekana, kH manji od 1(uzgajivači koriste metodu mjerenja provodljivost vode koja se izražava u mikrosiemensima;voda za mrijest - 70 - 250 mikrosiemensa) , a pH vrijednost izmedu 5,5 - 6.Temperatura se podesi od 29 - 31 C, spužva - filter se postavi tako da dodiruje dno i da ne uzburkava vodu i sve tako ostavi da radi najmanje tjedan dana.U sredinu akvarija stavljamo podlogu za polaganje ikre. To je obično prevrnuta glinena tegla za cvijeće, tamno crvene ili smeđe boje.Ja imam po narudžbi pravljene stožaste posude na cijem dnu se nalazi proširenje u obliku prstena da se mladi kada se izlegu ne bi razišli po cijelom dnu. Treba izbjegavati keramičke posude (vaze) jer su previše glatke i tokom mrijesta ikra bi otpadala.
Kada smo to sve učinili, možemo prebaciti formirani par u mrijestilišni akvarij.Ribe će se odmah priviknuti na te, iako neprirodne, za njih praktične uvjete, i već za koji dan će se početi pripremati za sljedeći mrijest. Boje Discusa postaju intenzivnije, počinju se gurati i tresti perajama. Pojavljuju se legalice za polaganje ikre i mliječi i par počinje čistiti supstrat (teglu) na kome će se izmrijestiti.
Mrijest traje 30-45 minuta tokom kojeg je par vrlo uhodan. Ženka postavlja ikru u redovima, a mužjak je prati i oplođuje ikru red po red.U prosjeku biva položeno 150-200 komada ikre, mada nekad zna biti i daleko više.Kolega je imao mrijest braon Discusa (S.aequifasciata axelrodi) preko 350 komada! Inkubacija traje oko tri dana (od 60 - 72 sata, zavisno od temperature vode)tokom koje oba roditelja čuvaju ikru, odstranjuju neoplodena jajašca i provjetravaju grudnim perajama. Niska pH vrijednost je garancija čuvanja ikre od pojave plijesni (Saprolegnia). Ikra nije osjetljiva na svjetlost, a roditeljima koji je cijelo vrijeme čuvaju treba ostaviti svjetlo i po noći, samo slabijeg intenziteta. Nakon perioda inkubacije, pojavljuju se repići i roditelji pažljivo sele mlade na drugo mjesto na tegli.Tri do četiri dana nakon izlijeganja, mlađ potroši svoje žumancane vrećice i slobodno pliva po akvariju.U međuvremenu, roditelji potpuno mijenjaju boju.Glava i tijela ostaju svjetli,dok ostali dio tijela potamni gotovo do crne boje (ne vrijedi za Pigeon blood Discuse). To je znak da su roditelji počeli stvarati hranjivu kožnu izlučevinu - MUKUS, prvu hranu za mlade Discuse. Prevrnuta tegla se vadi, a mlađ se brzo sjati oko oba roditelja. Pošto je akvarij kockastog oblika,mlad se ne može izgubiti u njemu pošto roditelji plivaju u krug,te su na uvijek jednakoj udaljenosti. Spektakl kada roditelji hrane mlade, jedan je od najinteresantnijih prizora u slatkovodnoj akvaristici. Roditelji dozivaju mlade tresući perajama i tijelom, a kada se žele odmoriti drugi roditelj priđe, a hranitelj se naglo trgne naprijed. Mlađ ostane tamo gdje se hranitelj nalazio,a zatim se brzo sjate oko drugog roditelja.
Mlađ ostaje sa roditeljima najmanje dva tjedna, ali bolje je što duže jer će i mlade ribe brže napredovati.Od osmog dana može početi prihrana nauplijama Artemije i treba ih hraniti što češće, ali u količini koju mogu odmah pojesti, najbolje 5- 6 puta dnevno. Dvadesetog dana počnu uzimati i drugu hranu, npr. tablete koje se lijepe na staklo ili vrlo sitnu mješavinu goveđeg srca.
Nakon 30 dana, mladi su veličine izmedu 1,5 - 2 cm i trebaju se odvojiti od roditelja.Mogu se ostaviti još neko vrijeme u mrijestilišnom akvariju i izvaditi roditelje ili prebaciti mlade Discuse u novi akvarij sa biloškom filtracijom i gotovo istim parametrima vode. Sa dva mjeseca starosti ribe su prodajne veličine (oko 3 cm) i treba ih postepeno priviknuti na tvrdu vodu i razne vrste hrane kako bi budući vlasnici imali što manje poteškoća u aklimatizaciji.
Pored opisanog, idealnog načina, postoji i reprodukcija umjetnim putem bez roditelja kojom se služe svi profesionalni izgajivači kako bi dobili na količini.U slučaju loših roditelja koji jedu ikru, moguće je podmetnuti mlad drugom paru lošijih osobina koji se također mrijesti da bi se dobili ljepši varijeteti.
Mrest Barbusi
Barbusi su veoma rasprostranjena i raznolika grupa riba. Neke je veoma lako uzgajati u akvaristici, a sa nekim vrstama je to nemoguće izvesti. Skoro svi barbusi razbacuju jaja (tzv. posejavanje jaja) i većina ih jede jaja tako da je veliki problem kod amatera u uzgoju barbusa. Barbusi su veoma aktivne i lepe ribe iz porodice Cyprinid - a. Ima ih stotine vrsta u različitim veličinama. Barbusi su među najpopularnijim akvarijumskim ribama.
Karakteristike vode u akvarijumu za uzgoj su: temperatura 18 – 26 C. Ne sme biti prisustva amonijaka / nitrita. Nitrati < 25 ppm. Kiselost vode: pH - 5.5 do 7.2 Tvrdoća vode: GH - 5 do 10.
Selekcija para: obavezno nabaviti jedinke različitog porekla da bi se izbeglo ukrštanje jedinki istog legla. Izabrati napredne primerke i svakako bez ikakvih deformacija. Ukoliko birate primerke iz akvarijuma u kome se nalazi dosta istih riba, uvek izaberite veće. Veći primerci su napredniji dok su oni manji zaostali u razvoju jer imaju mane poput npr. slabe snalažljivosti, manjka hrabrosti, razna oboljenja i dr. Samo nekoliko akvarista na svetu može podići leglo, a da su svi primerci iz legla potpuno identični, stoga uvek izaberite veće i naprednije radi boljih rezultata u mrestovima koji slede.
Priprema: uzgoj barbusa je u principu lagan postupak. Izaberite par i ubacite u akvarijum za mrest. Podignite temperaturu vode za dva stepena od uobičajenog ali pazite da nepređete granicu od 26 stepeni. Hranite ih sa hranom bogatom proteinima kao što su Bloodworm - si, Tubifex i sl. Veoma važan je enterijer akvarijuma. U akvarijum postavite bilje sa dosta sitnih listova. Bilje rasporedite uglavnom po dnu. Najbolja biljka za ove prilike je tzv. “Kuga” koja se moze smotati i na taj način prekriti celo dno. Ukoliko su odabrane kvalitetne matice par ce veoma brzo poćeti bacati ikru koja će padati i lepiti se za bilje ili propadati kroz njega na dno. Vi morate pratiti ove događaja jer u trenutku kada par prestane bacati ikru morate ih odmah izvaditi napolje, jer će pojesti jaja.
Mlađ: mladi će se izleći i početi slobodno plivati nakom 5 dana na temperaturi od 25 stepeni celziusa. Odmah se može primetiti razlika u razvoju mladih te će oni veći prihvatiti artemiju dok manje treba hraniti tečnom hranom za mlađ. Naravno najbolja hrana za mlade tek izlegle ribice je artemija. Važno je napomenuti da ovaj akvarijum mora biti jako malih dimenzija zbog hranjenja. Male ribice mogu lutati i uginuti od gladi u većem akvarijumu.
Karakteristike vode u akvarijumu za uzgoj su: temperatura 18 – 26 C. Ne sme biti prisustva amonijaka / nitrita. Nitrati < 25 ppm. Kiselost vode: pH - 5.5 do 7.2 Tvrdoća vode: GH - 5 do 10.
Selekcija para: obavezno nabaviti jedinke različitog porekla da bi se izbeglo ukrštanje jedinki istog legla. Izabrati napredne primerke i svakako bez ikakvih deformacija. Ukoliko birate primerke iz akvarijuma u kome se nalazi dosta istih riba, uvek izaberite veće. Veći primerci su napredniji dok su oni manji zaostali u razvoju jer imaju mane poput npr. slabe snalažljivosti, manjka hrabrosti, razna oboljenja i dr. Samo nekoliko akvarista na svetu može podići leglo, a da su svi primerci iz legla potpuno identični, stoga uvek izaberite veće i naprednije radi boljih rezultata u mrestovima koji slede.
Priprema: uzgoj barbusa je u principu lagan postupak. Izaberite par i ubacite u akvarijum za mrest. Podignite temperaturu vode za dva stepena od uobičajenog ali pazite da nepređete granicu od 26 stepeni. Hranite ih sa hranom bogatom proteinima kao što su Bloodworm - si, Tubifex i sl. Veoma važan je enterijer akvarijuma. U akvarijum postavite bilje sa dosta sitnih listova. Bilje rasporedite uglavnom po dnu. Najbolja biljka za ove prilike je tzv. “Kuga” koja se moze smotati i na taj način prekriti celo dno. Ukoliko su odabrane kvalitetne matice par ce veoma brzo poćeti bacati ikru koja će padati i lepiti se za bilje ili propadati kroz njega na dno. Vi morate pratiti ove događaja jer u trenutku kada par prestane bacati ikru morate ih odmah izvaditi napolje, jer će pojesti jaja.
Mlađ: mladi će se izleći i početi slobodno plivati nakom 5 dana na temperaturi od 25 stepeni celziusa. Odmah se može primetiti razlika u razvoju mladih te će oni veći prihvatiti artemiju dok manje treba hraniti tečnom hranom za mlađ. Naravno najbolja hrana za mlade tek izlegle ribice je artemija. Važno je napomenuti da ovaj akvarijum mora biti jako malih dimenzija zbog hranjenja. Male ribice mogu lutati i uginuti od gladi u većem akvarijumu.
